Župni listić 307

Župni listić 307
14. studenoga 2010.

XXXIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU

EVANĐELJE (Lk 21, 5-19)

U ono vrijeme: Dok su razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: “Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.” Upitaše ga: “Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?” A on reče: “Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.” Tada im kaza: “Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.” “No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.” “Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.” “Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Komentar:

Današnja čitanja stavljaju pred nas razmišljanje o onome što se obično naziva Sudnjim danom. Ali taj Sudnji dan za kršćanina je zapravo danas, to je svaki dan. Svakoga dana moram se ispočetka uhvatiti u koštac s iskušenjima koja pred mene postavlja život u ovome svijetu. Svakoga se dana moram ponovno izboriti za svoju vjeru i opredjeljenje za Boga. Svaki dan za mene je pitanje izbora između dobra i zla, između svjetla i tame, između ljubavi i grijeha. Svaki me dan Bog iznova poziva da u svome srcu i svome životu pobijedim zlo i zloga.

NIKOLA TAVELIĆ, misionar, mučenik
(Šibenik, oko 1340. – Jeruzalem, 14. XI. 1391.)

Fra Nikola, potomak stare hrvatske plemićke obitelji Tavelića, rodio se u Šibeniku, gradu na obali Jadrana. Stupio je u franjevački red u Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Vjerojatno je neko vrijeme proživio na studiju u Italiji i oko 1365. ređen je za svećenika.
Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372. g. iz raznih franjevačkih provincija oko 60 učenika i uzornih redovnika za misionare u Bosni, među njima je bio i fra Nikola. Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije će Bartul izvijestiti papu Bonifacija IX. da su misionari obratili oko 50.000 bosanskih krivovjeraca. U jesen 1383. godine fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u samostanu na Sionu. Ondje je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad.
Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica podniješe mučeničku smrt 14. XI. 1391. godine. Potanko izviješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom redu, a posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. g. odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20.000 Hrvata iz domovine i svijeta.
Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera ovjekovječili su lik sv. Nikole.
Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva – svetost. Posebno je važno da je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima (“krstjani”) pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o “pejgemberu Isi” (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim. Dakle, već u XIV. st. fra Nikola je pružio prijateljsku ruku islamskom svijetu. A propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima – od braće franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u Palestini, koje je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio svoju svjedočku krv.

DAROVI ZA CRKVU

1. ANKICA MIKOŠIĆ A. Šenoe 12 Vugrovec 100 kn
2. ANA ĐURINEC A. Šenoe 83 Vugrovec 200 kn
3. ZVONKO KEREŠ Đ. Kuntića 20 Prekvršje 200 kn
4. Obitelj GOLUB Grahovečka 4 M. Polje 200 kn
5. Obitelj NOVAK Zlatarska 47 M. Polje 200 kn
6. Obitelj GABRIĆ Aleja mira 8 M. Polje 300 kn
7. FABIJAN KARAKAŠ Zlatarska 87 M. Polje 400 kn
8. Obitelj FIŠTER Slatinska 1 Vugrovec 100 kn

Svim dobročiniteljima iskrena hvala!

CRKVENI BONTON: TKO JE SLUGA A TKO GOSPODIN?

Svatko se od nas barem jednom »spetljao« kada se trebao obratiti svom župniku ili biskupu, ili nekoj drugoj crkvenoj osobi? A ako ste u svojoj spetljanosti biskupu rekli velečasni, zasigurno vam je koja časna šapnula uz lagani »lakat pod rebra«: »Kaže se preuzvišeni!«. Budući da ne postoji »sustavni bonton« za oslovljavanje crkvenih službenika, prikupio sam današnje počasne crkvene titule, da vam pomognemo u snalaženju. Tako se počasni naslov »velečasni« koristi za svećenike, a može i za đakone. »Prečasni« (reverendissimus) se koristi za svećenike koji obnašaju neke značajnije službe npr. povjerenici nekih odjela, dekani, kanonici, generali redova i sl., a dodjeljuje ih biskup. Počasnu titulu »monsinjora« dodjeljuje papa osobama zbog posebnih zasluga koje su stekli svojim radom u crkvenoj zajednici ili pak rade u biskupijskim kurijama. Među monsinjorima se najčešće traže kandidati za biskupe. Tako nisu svi monsinjori biskupi, ali su svi biskupi najčešće i monsinjori. Biskupa i nadbiskupa se najčešće oslovljava s »preuzvišeni«, »ekscelencijo« ili pak s familijarno-počasnom titulom »oče biskupe« odnosno »oče nadbiskupe«. »Uzoriti« ili »eminencijo« koristimo u obraćanju kardinalu, a »Vaša Svetosti« ili »Sveti Oče« naslovi su kojima se obraćamo papi. A ne zaboravljamo ni žene: »časna sestra« je počasni naslov kojim se oslovljava redovnica, a upotrebljava se i familijarni naziv »sestra« ili „časna“. Uz oslovljavanje zgodno je i dodati ime osobe.
Nisu važne titule ili nazivi, već dobrota koja izlazi iz čovjekova srca.

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 15. XI–21.XI 2010

PON: —————————————————
UTO: u 18.00 sati + FRANC i BLAŽ Blažinović, MARICA i FRANJO Vuger
SRI: u 18.00 sati + TEREZA Petljak god.i obit., obit. Židak i Podgorski
ČET: u 18.00 sati + STJEPAN Vukas god.
PET: u 18.00 sati na čast sv. Anti za zdravlje i uspjeh u školi jedne djevojke
SUB: u 18.00 sati + MIROSLAV i FANIKA Benković, ANDRIJA
i KATA Kožić, BARICA i VINKO Labaš
NED: u 9.15 sati + IVAN god. i obit. Hojanić, ++ obit. Svetec i IVAN Matek, IVAN Kuntić, MARIJAN Blažeković, TOMO Kereš i obit. Poljak, MARTIN i SLAVICA Dutković, MARICA, IVAN i obit. Gračak, MARICA, MATO i obit. Trempetić, i MARICA Gašparec, TEREZA i BLAŽ Meglaj, STJEPAN, MARICA i
MLADEN Meglaj, FRANJO i RUŽICA Meglaj i STJEPAN Puđak, SANJICA, MARICA i IVAN Gračak, ZVONKO i IVKA Sokač, FRANJO i MARTINA Pregorec, LOVRO, RUŽA, SLAVKO i MARICA Puđak, ĐURO Đurinec, IVAN, RUŽA,
FRANJO i KATAGalović, NIKOLA, RUŽA, FRANJO i LJUBICA Trempetić i NADA Holl, IVAN god., i obit. Čvek, STJEPAN i MARICA i obit. Pajurin i RENE Ružić, KATA i STJEPAN Sedinić, IVAN Šarkanj i obit.Domenkuš, CILA, MARTIN, VINKO, JOSIP i ANA Golub, obit. Bračić i Židak
u 11.15 sati župna

OBAVIJESTI:

Ove subote konačno su počeli radovi na župnom dvoru, radimo kostur vanjskih stepenica,
Imali smo i akciju čišćenja oko KLAONICE, hvala i STANKU koji je vodio radove i njegovim dečkima Ferdi i njegovom bageru, nažalost uspio je probušiti gumu, i mladim Vatrogascima, i braći Cvitković, Tomislavu, Slaveku, Davorinu, Marku, Darku, Miji, našim domaćicama Đurđi, Nadi, Sandi.svima veliko hvala
Nezaboravimo (četvrtak)18. ovog mjeseca sjetiti se Vukovara, nabavimo svijeće i stavimo u prozore, naša djeca pola sata prije svete mise imat će program o VUKOVARU, poslije svete mise podijetit će se svijeće koje ćemo kod Crkve zapaliti. Dobrodošli!
Imate najnoviji broj GLAS KONCILA, MAK, župni Listić…
www.zupa-vugrovec.com

14.11.2010