Sve objave od webmaster

Otkrijmo iznova snagu koja vraća nadu

1. U povjerenoj nam biskupskoj službi, u građanskoj odgovornosti i u ljubavi prema hrvatskoj domovini, u brizi za katoličke vjernike te u nastojanju oko dobra svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, zabrinuti smo zbog stanovitih pojava u našemu društvu koje obilježuju političko, gospodarsko i kulturalno ozračje. Ovo nam je vrijeme Bog darovao i pozvao upravo nas da u njemu živimo u prepoznavanju znakova toga vremena u svjetlu Radosne vijesti.
Svjesni da se ova poruka može doživjeti kao preopćenit poziv i kao načelni poticaj, upućujemo je upravo zato jer su posrijedi načelna pitanja. Premda se naš govor u društvu najčešće pokušava zanemariti ili diskreditirati, smještajući ga u neku političku opciju, mi ne progovaramo iz političkih interesa niti iz htijenja koja proizlaze iz stranačke opredijeljenosti. Obraćamo se javnosti jer nismo ravnodušni prema zbivanjima i okolnostima u kojima živimo.
Ne možemo biti zadovoljni ni mirni pred stvaranjem ozračja nesigurnosti, dezorijentiranosti, nepovjerenja, razjedinjenosti, širenja straha, izgubljenosti kriterija, neprepoznavanja vrijednosti…

2. Podupirući nastojanje mjerodavnih ustanova da se iz našega društva otkloni bezakonje i nepravda te da se jača vladavina prava i promicanje dostojanstva ljudske osobe, molimo svjetlo Božjega Duha, hrabrost i ustrajnost za odgovorne u tim nastojanjima.
Uz takvu zauzetost postoje istodobno i oni pokušaji koji, na svim razinama, namjerno pojačavaju dojam nestabilnosti i beznađa u hrvatskom društvu. To nipošto nije samo plod legitimnoga demokratskog natjecanja nego ponajviše interesno nametanje naglasaka u hrvatskoj javnosti. Veliku odgovornost u tome imaju masovni mediji koji svojim odabirom nerijetko zanemaruju događaje i sadržaje koji pomažu u izgradnji nosivih društvenih vrijednosti. Takva je selektivnost pogubna za zdrav nacionalni duh.
Koliko god imali opravdanih želja da se cijeli medijski prostor usmjeri prema dobru, znamo da logika zarade to ne omogućuje. Mi pozivamo katolike u svim medijima da ne prihvaćaju kršćanstvu neprihvatljiv način djelovanja. No, svi smo odgovorni za medijsku sliku, a osobito za javne medije koji imaju obvezu raditi na dobro hrvatskoga društva. U konačnici, to su mediji koji žive i od financijske potpore hrvatskih građana. Svakoga smo dana suočeni s nezadovoljstvom ljudi koji u njihovu djelovanju ne prepoznaju istinske interese hrvatskoga čovjeka i naroda.

3. Razmatrajući sadašnje poteškoće, ne smijemo zanemariti one vrijednosti koje su utkane u dobro ostvareno tijekom dvadeset godina hrvatske samostalnosti, ne zaboravljajući pritom da su razni oblici današnje društvene krize niknuli iz korijena koji seže iz totalitarnoga komunističkog sustava.
Vezanost uz spomen, ne samo u obliku obilježavanja važnih događaja nego uz duh koji im je dao nutarnji smisao i nosio povijesno značenje, omogućuje nam da se i danas oslonimo na vitalne temelje dobra i da se lakše suprotstavimo svemu što obescjenjuje iskrenost žrtve, zalaganja i nesebičnosti.
A što nam govori hrvatski spomenar ispisan tijekom posljednjih dvaju desetljeća? Je li u njemu uistinu vidljiv samo trag crnila zloporaba i djela nedostojnih časnoga hrvatskog imena? Ili smo dopustili da sjaj istine toliko potamni da ga ne uspijevamo vidjeti pod gustim namazima sadašnjih problema? Moguće je, doduše, i dalje dodavati razloge nezadovoljstva, jer se oni lako pronalaze ili nametnu, ali smo više pozvani ponovno otkriti snagu koja je vraćala nadu i oduševljavala za dobro.

4. Kad je bilo najteže, kad su mnogi predviđali slom hrvatske slobode i priželjkivali neuspjeh naših napora, progovaralo je zajedništvo, sloga i jedinstvo prožeto evanđeoskim vrijednostima koje su otvarale hrvatske domove i srca svima koji su bili u raznim opasnostima, ne mareći je li riječ o prijateljima ili neprijateljima. Takav polog solidarnosti i dobra ne smije nestati kao pokretač suvremene Hrvatske. Umjesto isticanja takve paradigme, niz godina u predstavljanju Hrvatske, naročito na kulturnoj i umjetničkoj razini (književnosti, filmske umjetnosti, kazališta), pokazuju se sumorni tonovi, mučnina i gušenje ljepote ljudskosti na kojoj je Hrvatska stasala.
Mogu se neprestano ponavljati poznati slučajevi nedjela i iz nedavne prošlosti, za koja nitko istinoljubiv neće tvrditi da nisu vrijedna osude; može se pokušati na njima oblikovati memorija do te mjere da izgleda da su bezvrijedne stotine tisuća žrtava i čovjekoljublja, hrabrosti i junaštva hrvatskih ljudi, počevši od branitelja dragovoljaca. Može se o vlastitoj domovini govoriti na različite načine, ali se ne bi smjela zanijekati istina. A istina o temeljima suvremene Hrvatske u sebi nosi ponajprije ponos, a ne sram; velikodušnost, a ne očaj. Čak i onda kad to drugi svjedoče o nama, mi smo skloni sebe obescijeniti. To vrijedi kako za hrvatske dužnosnike, tako i za svakoga komu je povjereno da bude nositelj govora o Hrvatskoj. Uvjerili smo se toliko puta u svojoj povijesti da je svaki put, kada je glas dobra tih ili ugušen, ta tišina dala prostora buci neistine koja može zagaditi živote naraštaja desetljećima.

5. Valja se zapitati komu je stalo da se hrvatski ljudi pred izazovima danas ne nađu zajedno i u slozi ne pronalaze odgovore na pogibeljnosti. Dok smo svjedoci koliki u našemu narodu trpe, traže posao, načine preživljavanja svojih obitelji, ne zaboravimo da smo se susreli s rješenjem toga pitanja, i to u ljubavi i spremnosti na djelatnu sućut koja je znala tješiti, odreći se svojih komotnosti za dobro drugoga, boriti se u svojoj sredini za zajedničko dobro. Znamo: Dok bližnji nije sretan, i naša je sreća umanjena.
Kao Crkva, koju neki nevjerojatnom lakoćom optužuju za neosjetljivost prema siromašnima, za bogatstvo i sebičnost, znamo da je naše pravo bogatstvo u vjernicima koji svoju vjeru istinski svjedoče te savjesnim radom i marljivošću postaju primjerom domoljublja.
Imamo se pravo pitati: Zar je postojalo neko vrijeme za koje možemo reći da nam je bilo lako? Pa, ako smo tada znali čuvati polog nade, zar nam to danas nije moguće? Ili je ipak nekomu važno da nestane hrvatske sloge?

6. Bolno je vidjeti vrtnju u krugu sterilnih i samodopadnih političkih poigravanja koja ozbiljne teme i zbiljske nacionalne interese pretvaraju u neukusno zabavište kratkoga daha, bez vidljive želje za stvaranjem i podupiranjem zajedničkih projekata, stavljanjem u središte brige za budućnost. Potrebna su nam gospodarska traženja i iskoraci u nama ostvarivim okvirima, na temelju darova koje nam pruža domovina, ali nam je nužan poglavito odgoj i obrazovanje djece, podupiranje obitelji, čuvanje nacionalnoga blaga.
Danas nije teško suvremenim sredstvima komunikacija unijeti sumnju, razoriti povjerenje, poljuljati pošten rad pojedinaca i institucija, neodgovorno etiketirati, optužiti i osuditi. To se najčešće čini bez težnje za istinom i boljitkom. Ponekad je dostatno ne dopustiti da se pogled odmakne s površine. Žao nam je kada se na površan način pristupa djelovanju Crkve, ali vidimo da se slično događa i s drugim institucijama koje, bez obzira na mnoštvo zapreka, čuvaju u sebi snagu društvene preobrazbe.
Ova je poruka ujedno i poziv da se nosive institucije našega društva, osobito obrazovne, odgojne, znanstvene i kulturne, u susretu s plemenitim i ostvarivim gospodarskim ciljevima združe u jedinstvenom radu na dobro domovine. Za svaki takav iskorak potreban je napor koji ne posustaje pred nametnutim prividom. Ako smo pred najvećim prijetnjama znali prepoznati i živjeti dubinu koja je raspršila nevjerodostojnu sliku o Hrvatskoj, možemo to i sada.
Ne dopustimo da prevlada kušnja malodušnosti. S pouzdanjem u Božju providnost, moleći za ljudski odgovor vođen Duhom ljubavi, zazivamo na vas i na našu domovinu nebeski blagoslov.

U Lovranu, 21. listopada 2010.
Vaši biskupi

Britanski dnevnici promijenili mišljenje o papi Benediktu XVI.

Britanski satirički časopis ‘Private Eye’ često objavljuje tobožnje isprike tiska kada činjenice poreknu objavljeno mišljenje o nekoj osobi. To bi se moglo primijeniti na državnički posjet Benedikta XVI. – ustvrdio je Dominic Lawson, uvodničar dnevnika The Independent, u rubrici pod naslovom ‘Papa Benedikt … i apologija’.

„Papa, oprostite! Molimo oproštenje jer smo vas prikazivali kao tiranina s vojničkim čizmama jedne pokvarene ustanove umiješane u nasilje nad djecom i u uništavanje cijelog afričkog kontinenta. Sada priznajemo da ste čovjek u poodmakloj dobi vrlo drag, najsretniji kada ljubite djecu, a ova zemlja ima mnogo naučiti od vaše poniznosti i skrbi za najranjivije u društvu.“ S tim ironičnim tonom Lawson oslikava promjenu stajališta engleskog tiska nakon Papina posjeta. Čak je i Independent, primijetio je Lawson, objavljivao komentare uvodničara, koji su „bili nezamislivi prije tjedan dana“. Kada se nekoga opiše kao neko čudovište (ili grubim pohotnim starcem u mantiji, kao što je učinio Richard Dawkins), a on se očituje kao jednostavan akademski lik, očevidno zbunjen političkom nadutošću državničkog posjeta, onda komentatori shvate da bi njihovi čitatelji željeli blaži ton – ustvrdio je Lawson. Mislim da je upravo apolitičko obilježje pape Benedikta XVI. privuklo narod, čak i one koji nisu članovi Katoličke crkve, koji se ne osjećaju primoranima da slijede njegove neuklonjive doktrinarne izričaje. Novinar zaključuje članak: „Možda je najteža vrlina poniznost; najumišljeniji laicistički kritičari mogli bi učiti od Pape“.

Nije to bio jedini komentar. Dan poslije posjeta, stoji u izvješću „Catholic Voices“ Katoličkog glasa, očevidna je umjerenost engleskog tiska bez obzira na ideološku usmjerenost, isto kao što je jednoglasno priznavanje uspjeha posjeta, protiv gotovo svih predviđanja. Pišući o pet glavnih engleskih dnevnika od 20. rujna, izvješće opisuje praćenje beatifikacije kardinala Newmana u Cofton Parku.

Ljevičarski je The Guardian dvije stranice posvetio reportaži o beatifikaciji, koju je potpisao vjerski dopisnik Stephen Bates. Dugi dopisnik, Riazat Butt, pak tvrdi: Istinski uspjeh ovoga povijesnog posjeta nije bio Benedikt XVI., nego njegovo stado, koje se sučelilo s izazovom očekivanja i negativne propagande da Papi izrazi dobrodošlicu u Veliku Britaniju. U dijelu dnevnika posvećenom komentarima, jedan od urednika podsjeća čitatelje zašto je The Guardian podržao posjet „unatoč nepopustljivom i katkada okrutnom konzervatizmu Benedikta XVI.“, jer je riječ o ozbiljnom diplomatskom pitanju“. Uvodničar ne vjeruje da je Papa „izgladio vjersko-laičku podjelu“, ali rabi kritičke riječi protiv prosvjednika, koji „možda ne vide nikakvu vezu između sebe i nekadašnjih protivnika Pape, ali je propao pokušaj da se vjeri očituje iskreno poštovanje koje ona zaslužuje.

U rubrici namijenjenoj čitateljima, brojni čitatelji su se okomili na „instinktivno neprijateljstvo prema religiji“, premda se podsjeća na pomno praćenje Papina posjeta, iako je dnevnik prije posjeta bio glasnogovornik najzagriženijeg laicizma. U uvodniku od ponedjeljka, dnevnik priznaje da je posjet „prošao bolje, mnogo bolje no što se očekivalo, zahvaljujući ponajviše tome „što je Papa rekao i kako je to rekao“, očitujući više svoju toplu i humanu stranu, manje ukočenu negoli se čini izvana. Što se pak tiče njegova govora o opasnosti za snošljivost ako se religiju gurne na rubove društva, možda je s otvorenijom pameću ostavio Veliku Britaniju nego ju je našao – stoji u zaključku uvodnika.

Što se pak tiče desničarskih dnevnika, „Daily Mail“ je objavio komentar u kojem novinar Stephen Glover tvrdi da je posjet „bio uspješniji i znatno nadmašio optimistična očekivanja i same katoličke hijerarhije. Papa je govorio duši naše države, potvrdivši vječne moralne istine o kojima naši politički i vjerski vođe nerado govore. Kao neočekivani uspjeh Glover ističe „mlado lice“ Katoličke crkve u Velikoj Britaniji, kritizirajući radikalne ateiste koji su se protivili posjetu a nisu kadri ponuditi ni mladima ni dugima nadu u bolju budućnost.

The Times je objavio reportažu Richarda Owena, dopisnika iz Rima, iznenađenog Papinim govorom o „zdravome pluralizmu“ i o „raznim vjerskim tradicijama“ britanskog društva, pa misli da to nije čovjek koji je prije pet godina izabran za papu. Daily Telegraph je pak na prvoj stranici objavio sliku nasmijanog Pape i ustvrdio da je Papa više želio uspostaviti dijalog između Crkve i civilnoga društva negoli obraćati, istodobno kritizirajući „laicistička pretjerivanja“. (kta/rv)

Čista je duša poput pravog bisera

Nemoguće je osvojiti krunu bez ovladavanja tijelom.
Sv. Grgur Veliki (+604)

Sam je Krist uzdigao veličanstvenu krepost čistoće na najviši stupanj. “Blago čistima srcem”, kaže On, “oni će Boga gledati!”
Nevinost ili čistoća srca na slavnom je i istaknutom mjestu među krepostima jer samo ona omogućuje čovjeku vidjeti Boga. Stoga je Istina sama rekla: Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!
Sv. Augustin (354.-430.)

Svaka je krepost u tvojoj duši ukras koji te čini dragim Bogu i čovjeku. No sveta čistoća, kraljica svih kreposti, anđeoska krepost, dragulj je tako dragocjen da oni koji je imaju postaju kao anđeli Božji na nebu, čak i ako su zaodjeveni smrtnim tijelom.
Sv. Ivan Bosco (1815. – 1888.)

Čistoća je ljiljan među krepostima i čini ljude gotovo jednake anđelima.
Sv. Franjo Saleški (1567. – 1622.)

Čistoća je čežnja za kućom Kristovom i zemaljsko nebo srca.
Sv. Ivan Klimaks (+649)

Čista je duša mirisna ruža i Sveta Trojica silaze s neba udahnuti njezin miris.
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859)

Oni čija su srca čista hramovi su Duha Svetoga.
Sv. Lucija (+304)

Čista je duša poput pravog bisera. Sve dok je skriven u školjci na dnu mora, nitko mu se ne divi. Ali će na suncu sjati i privlačiti poglede. Tako će i čista duša, koja je skrivena od očiju svijeta, jednoga dana sjati pred anđelima na suncu vječnosti.
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859)

Kako je malo čistoća poznata u svijetu! kako malo cijenjena! kako se malo trudimo sačuvati je! S kako malo predanosti molimo Boga za nju! A ne možemo je postići sami.
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859.)

Duh Sveti nam kazuje da je ružni grijeh nečistoće prekrio cijelu zemlju.
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859.)

O Bože! kako puno duša taj grijeh povlači u pakao!
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859.)

Svi koji propadnu, propali su zbog vlastitog nemara.
Sv. Augustin (340.- 430.)

Opasnosti nas okružuju sa svih strana…
U kazalištima demon nečistoće pokazuje svoj lažni sjaj kao najveću prednost. Ništa se više ne protivi duhu kršćanstva, koji je duh čistoće, molitve i pokore.
Sv. Ivan Krstitelj de la Salle(1651. – 1719.)

Nečisti je govor najveća suprotnost našoj svetoj vjeri. On teško vrijeđa Boga, sablažnjava našega bližnjega. Može li se kršćanin, koji je posvećen dodirom Predragocjenim Tijelom i Predragocjenom Krvlju Kristovom, uopće dopustiti razmišljanje o tim užasnim prizorima?
Sv. Ivan Vianney (1786. – 1859.)

Ništa nije opasnije od zlih prijatelja. Oni prenose zarazu svojih poroka na sve koji se druže s njima.
Sv. Ivan Krstitelj de la Salle (1651. – 1719.)

Kao što toranj brani vojarnu tako i poniznost srca brani čistoću tijela.
Sv. Ante Padovanski (1195. – 1231.)

02.07.2010

Kako je lijep čist naraštaj!

ČISTA MLADOST – NADA BUDUĆNOSTI
 
“Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!”
(Mt 5, 8)

Tko je slobodan? Slobodan je onaj koji raskine u sebi okove triju požuda. To je sloboda duha. To je sloboda novog čovjeka u kojem je uspostavljeno kraljevstvo Božje. Biti sin Božji, biti kći Božja, pravo je dostojanstvo ljudske osobe. “A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče:”Abba! Oče!” Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu” (Gal 4, 6-7).

Kako su lijepa vedra, sunčana jutra! Zar nije lijepa Božja priroda u svoj svojoj proljetnoj bujnosti: rascvali voćnjaci, prolistale šume, zelene livade, mirisavi vinogradi u cvatu, cvijeće u svojim raskošnim bojama! Koliko nade! Zašto ne bismo s tom ljepotom i čistoćom prirode usporedili čistu mladost? Bistra voda u gorskom jezeru nešto je sasvim drugo nego zagađena močvara.

Nevinost! Čistoća! Čednost! Uzdržljivost! To su vrijednosti životnog stava u odnosu prema ljudskoj seksualnosti. To je poštovanje tijela; to je vodstvo duha, razuma i savjesti u sferi seksualnosti. Samo se tako, i nikako drukčije, spasava dostojanstvo same seksualnosti i dostojanstvo ljudske osobe. Takvo vrednovanje tijela ima svoj izvor u Božjoj riječi. Cijelo je Evanđelje poziv na takav životni stav. Zato su i prdbračni odnosi teški grijeh.

Svaki mladić i djevojka, kad razmišljaju o svojoj budućnosti, imajući u vidu svoju buduću bračnu zajednicu, što žele? Ukoliko nisu već izobličeni u savjesti, svakako se žele vezati u obiteljsko zajedništvo s osobom vrijednom povjerenja, s osobom sačuvanom, čestitom, na moralnoj visini. Ne željeti to značilo bi izgubiti urođeni, duboko ljudski osjećaj za čistu, sačuvanu mladost i dostojan ljudski brak. Šesta i deveta Božja zapovijed Božja su volja da bude zaštićena ljudska osoba u svom seksualnom određenju od svake zloporabe prije braka i u braku. To je logika Božje zamisli čovjeka stvorenog kao muško i žensko. Zapovijedi Božje su uvijek zaštita čovjeka.

Čovjekova seksualnost ima svoj smisao u Božjem planu da kroz ljubav bude u službi života u zakonitim odnosima muža i žene. Seksualnost nije sama sebi svrha da bi služila samo neodgovornom uživanju. Tako shvaćena ona je samo grubi egoizam koji drugu osobu iskorištava, izrabljuje za sebični interes. Seksualnost, shvaćena ispravno u svjetlu Božjeg nacrta s čovjekom, usmjerena je i osmišljena da u zakonitom braku, i samo u zakonitom braku, bude blagoslovljeni izraz potpunog sebedarja osobe osobi u ljubavi i poštivanju smisla te ljubavi, a to je očinstvo i majčinstvo. Prema tome brak nije neodgovorno iživljavanje seksualnog egoizma u dvoje nego nesebičnost ljubavi koja se daruje i žrtvuje u vidu novog života; to je ljubav otvorena životu. Zato sva sredstva za protunaravnu kontracepciju pretvaraju ljudsku osobu u stvar, predmet užitka koji je poniženje, obeščašćenje tijela, odnosno ljudske osobe. Stoga čistoća ima svoju specifičnu vrijednost i u braku. Konačno, sve ovisi o tome da li čovjeka shvaćamo evanđeoski, kršćanski ili materijalistički.

Božja zapovijed zahtijeva od mladih sačuvanu, čistu mladost i nevinost kao najbolju pripravu za čestit brak. Nije dopuštena nikakva igra sa seksualnošću. Nijedna osoba stoga nema prava na sjedinjenje s drugom osobom ako im to pravo nije dano zakonitim brakom koji je za kršćane sakramenat; to je brak posvećen Otkupljenjem Kristovim.

Graditi brak na čistoći mladenačke dobi znači graditi na čvrstom temelju. Čista mladost daje jamstvo za vjernost, za neopozivu ljubav i za poštivanje bračnog druga. Čistoća je provjerena etička kvaliteta ljudske osobe u koju se može imati povjerenje. Kako je lijep čist naraštaj! Kako je radosna čista mladost! Kako je vedra čista savjest!

Zato Sveto pismo oduševljava za tu ljepotu života. “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje… Ja kročim putem zapovijedi tvojih, jer si mi ti prosvijetlio srce” (Ps 119/118/, 9; 32).

“Blago mužu čestite žene… Čestita žena radost je mužu svojem, on će godine života svojega proživjeti u miru” (Sir 26, 1; 2).

“Dar je Gospodnji žena šutljiva, i nema cijene duši dobro odgojenoj. A milina je nad milinama žena stidljiva, i nema cijene dostojne duše uzdržljive” (Sir 26, 14-15).

Jedna mlada suvremena obraćenica iz Lenjingrada, nakon što je, prošavši kroz iskustvo ateuzma i nihilizma, postala Kristovom učenicom, piše u knjizi o svom obraćenu: “Kako sad shvaćamo čistoću, kako je cijenimo!… “Blaženi čista srca, jer će Boga gledati!” Morali bismo obdržavati zapovijedi Evanđelja sa žarom… U raspojasano doba “seksualne revolucije” moral izgleda kao nešto zastarjelo, smiješno. Svaki kršćanin, kao i prije 20 stoljeća, mora sve učiniti da ostvari zapovijedi Blaženstava u cjelini. Grijeh ostaje grijeh, svetost ne prestaje zahtijevati od nas maksimalni napor. “Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48). (T. Goričeva: Nous convertis d’Union Sovietiqe, Paris 1983.)

Čistoća daje mladim ljudima čvrstoću karaktera. Čisti mladi su hrabri za svako dobro. Savjesni su. Uspravni su i ponizni. Nisu tijesto koje se lako mijesi negativnim utjecajima. Otporni su i prema velikoj nesreći suvremene mladosti, a to je droga. Otporni su i prema alkoholu. Čisti mladi vjernici radosni su jer žive slobodu Božjih sinova i kćeri. Papa Ivan Pavao II. na svim svojim putovanjima susreće se posebno s mladima i oduševljava ih za čistoću! Čini to u ima Isusovo. Rekao je mladima u Parizu: “Mladići i djevojke, imajte veliko poštovanje spram svoga tijela i spram tijela drugih… Klanjati se tijelu? Ne nikada! Prezirati tijelo? Ni to. Svladati tijelo? Da! Preobraženje tijela? Još više!…”

Stotine i stotine tisuća Bogu posvećenih djevica – redovnica – koje su se posve posvetile službi bližnjima i molitvi za sve ljude, u Evanđelju su našle smisao i radost tog izbora! Stotine i stotine tisuća svećenika i redovnika katoličke Crkve, koji su se u beženstvu darovali Bogu za službu spasenja ljudi, neka vam budu ohrabrenje za junačku čistoću!

Apostol Pavao pisao je Korinćanima i nama: “Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji… Proslavite, dakle, Boga u tijelu svojemu!” (1 Kor 6, 19-20).

Svibanjske pobožnosti – Kako se moli sveta krunica?

SVETA KRUNICA

Krunica je jednostavna molitva satkana od temeljnih molitava naše vjere: Vjerovanje apostolsko, Oče naš, Zdravo Marijo. U taj niz utkana je molitva kojom slavimo Presveto Trojstvo u ime cijelog svemira: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

U taj vijenac molitve utkana su razmišljanja o središnjem događaju Povijesti spasenja: Utjelovljenje Riječi, muka i smrt na križu našeg Spasitelja, uskrsnuće i vječna proslava Sina Božjega, dolazak Duha Svetoga. To je djelo ljubavi Božje.

Krunica uvodi čovjeka u taj misterij nedokučivog milosrđa Božjega prema čovjeku grešniku; poziva na pokajanje; potiče na nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetog Trojstva.
Kroz sva ta velika otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija Puna milosti. Nju je Duh Sveti uvodio u svu istinu Otkupljenja. Ona je svim srcem vjerovala u taj misterij i uključila se u njega od Navještenja sve do Golgote. Božjom odlukom bila je suradnica Božja za naše spasenje. Ona vodi svojom sigurnom majčinskom rukom Isusu Kristu one koji s njom razmišljaju o toj Ljubavi.

Krunica je molitva poniznih duša i otvara srce svjetlu Božje riječi. Tom molitvom možemo obuhvatiti cijeli svijet moleći za dolazak Kraljevstva Božjega.

Krunica je jednostavno razmatranje Evanđelja s Marijom. Održava sabranost čovjeka u dnevnim dužnostima i svakodnevnim poteškoćama života.

Zajednička molitva krunice u obitelji produbljuje i usavršuje zajedništvo obitelji u međusobnom poštovanju i ljubavi; učvršćuje vjeru i vjernost; umnaža velikodušnost u prihvaćanju života.
Konačno, molitva krunice nas povezuje trajno i srdačno s Isusom i s njegovom Djevičanskom Majkom. U tom se društvu sigurno putuje u vječni život.

Kardinal Franjo Kuharić
 
Na početku 25. godine svog pontifikata, 16. listopada 2002., Ivan Pavao II. proglasio je godinu krunice i obdario nas tom prigodom novim otajstvima svjetla, potičuči da molitvom krunice razmatramo otajstva Kristova života u kojima je Marija, Majka Crkve na jedinstven način sudjelovala.
 
KAKO SE MOLI SVETA KRUNICA

Držeći križić krunice u ruci, prekrižimo se i molimo Apostolsko vjerovanje. Nakon Apostolskog vjerovanja moli se Oče naš, tri Zdravo Marijo i Slava Ocu, a zatim Oče naš, deset puta Zdravo Marijo i Slava Ocu. Iza riječi Isus kod svake Zdravo Marijo dodaju se odgovarajući zazivi vjere, ufanja i ljubavi te pojedinih otajstava.

Na tri zrna
1. Koji neka nam umnoži vjeru.
2. Koji neka nam učvrsti ufanje.
3. Koji neka nam usavrši ljubav.

Radosna otajstva
mole se ponedjeljkom i subotom
1. Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela.
2. Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.
3. Koga si, Djevice, rodila.
4. Koga si, Djevice, u hramu prikazala.
5. Koga si, Djevice, u hramu našla.
 
Žalosna otajstva
mole se utorkom i petkom
1. Koji se za nas krvavim znojem znojio.
2. Koji je za nas bičevan bio.
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
4. Koji je za nas teški križ nosio.
5. Koji je za nas raspet bio.
 
Slavna otajstva
mole se srijedom i nedjeljom
1. Koji je od mrtvih uskrsnuo.
2. Koji je na nebo uzašao.
3. Koji je Duha Svetoga poslao.
4. Koji je Tebe, Djevice, na nebo uzeo.
5. Koji je Tebe, Djevice, na nebu okrunio.
 
Otajstva svjetla
mole se četvrtkom
1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
3. Koji nam je Kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje pozvao.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

Napomena: Na početku i na kraju sv. krunice može se dodati ovaj zaziv:
O, Isuse, to je Tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede, koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Poslije svake desetke može se dodati:
O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe.