Referendum za brak i obitelj

U nedjelju, 1. prosinca održat će se referendum o braku i obitelji. Tog dana svi vjernici i ljudi dobre volje pozvani su izići na referendum i zaokružiti ZA brak i obitelj, da brak i Ustavom RH bude zaštićen kao osnovna jedinica ljudskog društva.

Referendumsko pitanje glasi: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”

Akciju je organizirala građanska inicijativa “U ime obitelji” – www.uimeobitelji.net, a tijekom dva tjedan u svibnju prikupljeno je više od 750.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Njime građani traže da se brak u Ustavu RH definira jedino kao zajednica muškarca i žene.

Poziv na glasovanje ZA brak svima su uputili i naši biskupi, potičući vjernike i sve ljude dobre volje da se odvažno zauzmu za obitelj kakvu je Bog od početka želio i u kojoj se kao Bogo-čovjek rodio Isus Krist.

Proglašenje blaženim Miroslava Bulešića

Miroslav Bulešić, blaženi

28. rujna 2013. u pulskoj Areni bit će proglašen blaženim don Miroslava Bulešića, mučenik ubijen od strane komunista 24. kolovoza 1947. u Lanišću. Bulešić je izboden nožem u župnom stanu neposredno nakon mise pod kojom je mons. Jakob Ukmar, unatoč zabranama vlasti, podijelio sakrament krizme.

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrde u Buzetu i okolnim župama. “One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren”, svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. “Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga”, rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: “Samo jedanput će se umrijeti”. Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: “Isuse, primi dušu moju!”.

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. godine predano Kongregaciji u Rim.

Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.

Predstavnik Svetog Oca na slavlju proglašenja blaženim u Areni u Puli je kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih.

Službena web stranica beatifikacije je http://miroslavbulesic.hr.

24.08.2013

Svjetski dan mladih

Stotine tisuća mladih katolika iz cijeloga svijeta ovog tjedna sudjeluju na Svjetskom danu mladih (SDM) u brazilskom gradu Rio de Janeiru. Susret se sastoji od misijskog tjedna (od 16. do 20. srpnja) kada se upoznaje zemlja domaćin, te od samog susreta: “Jornada Mundial da Juventude” od 23. do 28. srpnja, kada su predviđene mise i točke programa s papom Franjom.

Inicijativa za Svjetski dan mladih krenula je od Ivana Pavla II. Susrete priređuju Vatikan, mjesne biskupske konferencije i biskupije domaćini. Međunarodni susret mladih kršćana sa svih kontinenata održava se svake druge ili treće godine, a svaki ima određeno geslo i tematiku. U godinama u kojima nema Svjetskoga dana mladih, po biskupijama se održavaju susreti mladih vjernika manjeg opsega.
Prvi službeni Svjetski dan mladih održan je u Rimu godine 1986. “Glavni cilj Svjetskoga dana mladih je sve mlade svijeta upoznati s Kristovim navještajem. U isto vrijeme sudionici pokazuju mladenačko lice Krista u svijetu”, piše na službenim web stranicama Svjetskoga dana mladih 2013. (www.rio2013.com).

Svjetski susreti mladih priređuju se uglavnom u srpnju ili kolovozu. Brojčano najposjećeniji susreti bili su 1991. u Čenstohovi (Poljska), 1995. u Manili (Filipini), 1997. u Parizu (Francuska), 2000. u sklopu Svete godine u Rimu (Italija), 2005. u Kölnu (Njemačka) te 2011. u Madridu (Španjolska).

Papa Ivan Pavao II. u svom 27-godišnjem pontifikatu devet puta je pozvan na međunarodni Svjetski dan mladih. Čenstohova i papina domovina Poljska 1991. su bili mjesto održavanja šestoga Svjetskog dana mladih. U marijanskom hodočasničkom svetištu okupilo se više od milijun mladih, a oko 90 posto njih dolazilo je iz bivšega istočnog bloka. Dvije godine kasnije Denver (SAD) priredio je sekularni, postmoderni Svjetski dan mladih, na kojemu je udio katolika bio oko 20 posto.

Papa Benedikt XVI. predvodio je 20. svjetski dan mladih u Kölnu 2005. Bilo je to i njegovo prvo papinsko putovanje u inozemstvo te ujedno i prvi pohod domovini. Na susretu se okupio 1,5 milijun mladih.

Nakon susreta u Sydneyu i Madridu papa Benedikt XVI. u listopadu 2012. pozvao je sve na ovogodišnji Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru. No, domaćin u Riju bit će papa Franjo. Kao i papi Benediktu i sadašnjem Papi Svjetski dan mladih bit će prvo putovanje u inozemstvo.

Prvi svjetski dan mladih izvan Europe održan je 1987. u Buenos Airesu. Milijun hodočasnika okupilo se tada u argentinskome glavnom gradu. Još veći broj sudionika, oko četiri milijuna mladih, okupio se u Manili na Filipinima – što je ujedno najveći broj sudionika na dosadašnjim Svjetskim danima mladih.
Broj susreta održanih na europskom tlu i na drugim kontinentima gotovo je izjednačen. Sedam puta od 1986. Svjetski dan mladih održan je u Europi, a ove godine u Brazilu će biti šesti susret izvan Europe.

(IKA – Zagreb)