Župni listić 631

godište XIII, broj 7(631) − 12. veljače 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-631.PDF

VI. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 5,17-37)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba. A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji si krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Vaša riječ neka bude: ‘Da, da – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.”

Ne kunite se nikako!

Komentar

Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici ne smiju nasljedovati “jer govore, a ne čine”.
U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati.

Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu. “Čuli ste… A ja vam kažem…” nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje.
Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega. Nije dopušten ni uvredljiv govor protiv brata i sestre.

Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce. Isus zabranjuje i zaklinjanje, jer je ono izraz nepovjerenja među braćom i sestrama.
I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.

Župni listić 630

godište XIII, broj 6(630) − 5. veljače 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-630.PDF

V. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 5,13-16)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti’ Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”

Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta

Komentar

Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Sol sama po sebi nema smisla, ona je sva u službi druge hrane kojoj dodaje svoj okus. Ako sol ne odgovara toj namjeni, onda više nije vrijedna ni da postoji. Ona se baca. Biti sol zemlje ozbiljan je poziv. Kao što je i ozbiljna Isusova opomena da sol može obljutaviti, da se može baciti i gaziti. Mi smo, kao učenici Isusovi, odgovorni hoće li ovaj svijet biti ukusniji, životniji.

“Vi ste svjetlo svijeta!” Na svjetlu je da gori, da rasvjetljuje prostor, da ljudi vide, da se snađu. Isusov će učenik promašiti cilj svoga poslanja i života ako prikrije to svjetlo što ga je primio od svoga Učitelja. To svjetlo mora biti u služenju svijetu. No, nismo uvijek spremni da nas se stavi na svijećnjak kako bismo rasvjetljavali tamu svijeta.

I u prvoj i u drugoj usporedbi Isus vrlo izravno kaže: “Vi ste!”
Danas mi se valja zapitati: A jesam li ja svjetlost svijeta i sol zemlje?

Župni listić 629

godište XIII, broj 5(629) − 29. siječnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-629.PDF

IV. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 5,1-12a)

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stade ih naučavati:

“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kada vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika ja plaća vaša na nebesima!”

Komentar

“Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.” “Mnoštvo” su svi ljudi u potrazi za blaženstvom. Svatko je od nas tražitelj “blaženstva” u smislu težnje za puninom života. Neprestano čeznemo i gubimo. Čak i kad bi netko dostigao sreću na zemlji, čeka ga smrt pa mu sreća brzo izmiče.

Isus, započinjući svoje propovijedanje, govori o blaženstvu. Čini to odmah nakon poziva na obraćenja zbog blizine Kraljevstva nebeskoga te nakon izbora nekolicine učenika. Govor na gori prve su njegove riječi koje evanđelist donosi u cijelosti. One otkrivaju koje vrijednosti čovjek treba u sebi razvijati ako želi ići za Kristom i biti dionik njegova blaženstva.