“Po dragome kraju” (1)

Osnutak Zagrebačke biskupije većina hrvatskih povjesničara datira 1094. godine. Smatra se da ju je utemeljio ugarsko-hrvatski kralj Ladislav, premda ne postoji fundacijska isprava o njezinu osnutku. O tome postoji samo kasnija vijest koja je zabilježena u Felicijanovoj ispravi iz 1134. godine. S obzirom da je to jedina zapisana vijest o tom važnom događaju, stoga Felicijanovu ispravu možemo nazvati i „krsnim listom“ Zagrebačke biskupije.

Doduše, ima nekih naznaka pojedinih naših starijih povjesničara da bi Zagrebačka biskupija mogla biti i starija, odnosno da je ona nastavak ili oživljavanje starije ranokršćanske biskupije na našem tlu koja je imala svoje sjedište u Sisciji (Sisku) ili pak u Gori (na Banovini).

Uz Zagrebačku biskupiju (Zagrabiensis episcopatus), odnosno uz zagrebačkog biskupa postojao je i Stolni kaptol zagrebački (zbor kanonika, biskupovih suradnika) koji su pomagali biskupu organizirati upravu na teritoriju cijele biskupije. To se dakako odnosi i na krajeve i ondašnja naselja oko Zagreba kao što je bio Vugrovec i njemu susjedna mjesta.

Da bi Zagrebačka biskupija mogla uopće postojati i vršiti svoje crkvene i druge funkcije u ranom srednjem vijeku ona je morala imati i svoje zemljišne posjede da bi od uroda i plodova s tih posjeda mogla živjeti i djelovati.

Dakle, zemljišni posjedi bili su u srednjem vijeku od presudne važnosti za postojanje Zagrebačke crkve, pa su njeni biskupi, a također i zagrebački kanonici (kao pravno samostalna crkvena zajednica) tijekom tih prvih stoljeća postojanja Biskupije ulagali velike napore da nekad darovane posjede od kralja održe u svojim rukama. Tijekom povijesti Zagrebačka se crkva širila i na drugim posjedima koje je dobila ili kupovala od pojedinih feudalaca u svom okruženju. Ulagalo se i puno napora da se u sudskim sučeljavanjima vrate Crkvi natrag svi oni posjedi koje je netko drugi pokušavao uzeti ili prisvojiti sebi.

Biskupova je dužnost dakle bila brinuti se za sve dobivene i kupljene zemljišne posjede, čime se ujedno brinuo za biskupiju i njezine djelatnosti. Prvi zagrebački biskup Duh dobio je od kralja Kolomana posjed Dubravu (kod Vrbovca). Nadalje, biskup Prodan kupuje 1185. godine tri posjeda: Glogovnicu, Zelinu i Novi predij. Glogovnicu je potom dao cvrkvenom redu (vitezova) templara, a Zelinu i Novi predij zagrebačkim kanonicima. Na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće posjed Zelina ponovno pripada biskupu, pa je po njemu dobio i ime Biškupec. Kasnije je, u zamjenu, biskup dao kanonicima posjed Podgorje (u Žumberku).

U periodu od 1193. do 1205. godine na zagrebačkoj biskupskoj stolici imamo biskupa Dominika. On se kao dobar gospodar zdušno brinuo za imovinu Zagrebačke biskupije, a u tome su mu išli na ruku tadašnji ugarsko-hrvatski kraljevi iz vladarske kuće Arpadovića, braća Andrija i Emerik. Stoga je 1201. godine kralj Emerik naložio pregled, odnosno obilazak međa svih zemalja koje su bile vlasništvo Zagrebačke biskupije od njenog osnivanja sve do ovog vremena. Time je biskup Dominik postigao od kralja službeno provedenu i potvrđenu inventuru svih zemljišnih posjeda Zagrebačke biskupije. A uz potvrdu tih zemljišnih površina kralj je potvrdio da jedino zagrebačkom biskupu pripadaju prinosi – kunovina i desetina – s tih posjeda.

Dakle, isprava kralja Emerika iz 1201. godine je sveobuhvatna i temeljna za zemljišnu imovinu Zagrebačke biskupije. Ova crkvena imovina poznata je i iz kasnijih dokumenata u kojima je zapisana, ili pak iz vjerodostojnih prijepisa. Premda je naša poznata povjesničarka Nada Klaić dovela u pitanje autentičnost same ove isprave (o tome vidi N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, 1982., p. 307. bilj. 12), uopće ne treba sumnjati jesu li posjedi navedeni u toj ispravi uistinu bili biskupski.

U tom inventaru ili popisu zemljišnih posjeda Zagrebačke biskupije upisano je 18 posjedovnih jedinica ili cjelina, redom koji upućuju manje-više na blizinu ili povezanost na terenu. A bilo ih je na raznim krajevima Zagrebačke biskupije. Isprava kralja Emerika iz god. 1201. ovim redom navodi posjede koji su bili u vlasništvu Zagrebačke biskupije: Čučerje, Vugrovec, Kamenik (u potkalničkom kraju), Biškupec (kod Varaždina), Komarnica (u Podravini), Zdelja (u Podravini), Dubrava (kraj Čazme), Gora (Gore u Banovini), Odra (u Turopolju), Podgorje – Petrovina (ispod Plješivice), Duža (u istočnoj Podravini), Gušće – Gačište (u istočnoj Podravini), Vaška (u istočnoj Podravini), Wertus (?), Čazma, Zelina i Kajanik.

Šesnaest godina nakon ovoga i Stolni kaptol zagrebački dobiva od ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. potvrdu svih svojih zemljišnih posjeda. Bilo je to god. 1217. na molbu „prepozita Cirijaka i njegovih sukanonika“ (Vidi o tome opširnije: L. Dobronić, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog Kaptola prema izvorima XIII. i XIV. stoljeća, Rad JAZU, knj. 286, Zagreb 1952.). U ovoj opsežnoj kraljevoj ispravi 1217. godine opisane su međe ovih kaptolskih zemalja: Kamešnica – Kalnik, Totarova zemlja (istočni dio Kalnika), Vrapče (Rabuch), Grmoščica (Gremla), Završje, Oporovec, Kašina (južna), Podgorje (ispod Plješivice), Zomsrova zemlja (u Vukomeričkim goricama), Kosnica, Blato, Habramova zemlja (Kamešnica – Kalnik), Baranove zemlje (oko Sesveta, Resnika, resničke Trnave), Dužica, Kašina s Blagušom, Otok i Tupal.

(Nastavlja se!)

Misije u gradovima

Draga braćo i sestre Crkve zagrebačke!

1. Crkva je od prvih stoljeća svoga postojanja korizmeno vrijeme oblikovala kao povlašteno vrijeme pripreme za Vazmeno trodnevlje i proslavu Kristova uskrsnuća. Zbog toga su se vjernici tijekom korizmenih tjedana na poseban način pripremali molitvom, odricanjem za dobro najpotrebnijih, te djelima ljubavi svjedočili Božju ljubav. Vrijeme je to u kojemu obnavljamo svoj hod u vjeri, slušajući Božju riječ i slaveći sakramente, posebno sakrament ispovijedi i pomirenja.
U toj općoj pripremi i ovogodišnja korizma za grad Zagreb i za našu Nadbiskupiju ima posebno značenje. Naime, kao što smo u više navrata najavljivali, poznato vam je da je Zagreb uključen u inicijativu Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije nazvanu Misije u gradovima (Missio Metropolis), kojom je obuhvaćeno dvanaest europskih gradova. Drago nam je što u zajedništvu sveopće Crkve, a u širem okviru nove evangelizacije, možemo biti dionici traženja novih oblika zauzetosti i raspirivanja novog žara u naviještanju i svjedočenju vjere.
 
2. Nakon što smo razmotrili poticaje koji se odnose na sve gradove, odlučili smo izabrati i razraditi one točke koje u ovome trenutku vidimo kao posebno znakovite za naše prilike. U tu svrhu, uz ovo Pismo dostavljamo i Kalendar događanja s rasporedom molitvenih i drugih susreta po pojedinim korizmenim danima, a događanja su raznolika, te vas pozivam da se svatko, prema svojim mogućnostima i raspoloženju srca, odazovete na što više ponuđenih.
Ova će korizma biti naročito bogata susretima u našoj prvostolnici, crkvi-majci naše Nadbiskupije. Tako sam odlučio svake korizmene nedjelje navečer susresti se s mladima cijele naše Nadbiskupije oko oltara Gospodnjega, slaveći s njima euharistiju. Ti će susreti sadržavati i prigodnu katehetsku riječ mladima.
 
Osim susreta s mladima, održat će se susreti i s drugim skupinama. Svakoga će utorka jedan od pomoćnih biskupa u prvostolnici predvoditi euharistiju te poticajnom i poučnom riječju obratiti se sljedećim skupinama: 1. zaručnicima (mons. Mijo Gorski); 2. vjeroučiteljima, katehetama i prosvjetnim djelatnicima (mons. Ivan Šaško); 3. športašima (mons. Mijo Gorski); 4. braniteljima (mons. Ivan Šaško); 5. medicinskom i zdravstvenom osoblju (mons. Valentin Pozaić).
Rado ću se tijekom korizme susresti i s redovnicama (15. ožujka), te s katekumenima (29. ožujka). Organizirat će se i poseban susret s umjetnicima (27. ožujka) te prigodom Svjetskoga dana društvenih komunikacija i s medijskim djelatnicima.
Utorkom i petkom će u našoj katedrali prije večernje svete mise biti pobožnost križnoga puta. No, petkom, prije te pobožnosti (u 17 sati) bit će slavlje pokorničkog bogoslužja, zajednička priprema za svetu ispovijed s ispitom savjesti. Pozivam vas da sudjelujući na tim slavljima dublje uranjamo u susret s Gospodinom.
Redovito klanjanje za duhovna zvanja pred Presvetim oltarskim sakramentom, nakon večernje svete mise četvrtkom, nosit će pečat i ove inicijative.
 
3. Pozivam vas također da se srijedom navečer (u 19 sati) odazovete na zajedničko čitanje sv. Evanđelja po Marku u našoj prvostolnici. Slušanje Božje riječi važna je sastavnica korizmenog hoda. To je ujedno lijepo iskustvo da se posvijesti da se na različitim jezicima diljem Europe čita isto Evanđelje, ponire u isti sadržaj, uzajamno očituje jedinstvo i potpora. Radosna je vijest riznica odgovora na sva najvažnija ljudska pitanja, u svim životnim prilikama i neprilikama.
Želja nam je da ljudi iz različitih zvanja i životnih okolnosti, posebice predstavnici raznovrsnog društvenog iskustva budu čitači te evanđeoske riječi. Božja je riječ prisutna i u svim ostalim susretima, kao nosiva i kao prenošena s naraštaja na naraštaj. Ona nam otkriva najdublje značenje koje usmjerava vjerodostojnost svjedočanstva.
 
4. Braćo i sestre, evangelizacija je uvijek povezana sa svjedočenjem. Po svjedočenju ona je uvijek nova. Zbog toga, znajući koliko značenje i koliku je milost nama i cijeloj Crkvi Bog udijelio po blaženom  Alojziju Stepincu, na poseban smo način ovu korizmu u Zagrebu željeli povezati s njime.
Stoga smo odlučili da se utorkom i petkom, u određenim župama unutar pojedinoga dekanata u gradu Zagrebu, okupimo na molitvu oko istoga onog križa što ga je naš Blaženik nosio u Svetoj zemlji, na hodočašću 1937. godine. Tako ćemo tim Kristovim znakom pobjede, s obilježjem Stepinčeva života, zagrliti Zagreb, noseći sve naše potrebe i nakane. Povezat ćemo na taj način hod od Pepelnice u prvostolnici do Cvjetnice na Ksaveru, gdje ćemo se okupiti na pobožnost križnog puta. S križem i pred križem zajedno želimo moliti i dublje otkrivati Krista, koji poziva na obraćenje, na brigu za naše bližnje, na sućut i zauzetost za dobro. Prisutnost i vidljivost križa u izvanjskom hodu sve nas poziva na obraćenje i svjedočenje Krista u obitelji i društvenom životu.
 
5. Posebnosti ove korizme u prvostolnici trebaju imati odjeka i u župnim zajednicama Nadbiskupije. Zato pozivam župne i druge zajednice da se u korizmeno vrijeme pripreme za susret s Bogom. Potičem da se i na župama organizira čitanje Evanđelja po Marku, u skladu s prilikama i mogućnostima.
Posebno je važno da se svećenici stave na raspolaganje za slavlje sakramenta pomirenja, te da u župama jasno naznače vjernicima u koje se vrijeme dnevno i tjedno ispovijeda u župnoj crkvi. Pohvalno je da se što je moguće češće organiziraju pokornička bogoslužja, koja čovjeka s jedne strane otvaraju poticajima Duha na obraćenje te ispitom savjesti čine osjetljivim na grijeh i njegovu osobnu i društvenu dimenziju, a s druge strane u vjernicima bûde zahvalnost za Kristov dar i međusobnu povezanost po milosti oproštenja. Svi smo pozvani obnoviti svoj život, prihvatiti slobodu koju nam nudi Bog, usuditi se ponovno započeti s Bogom.
Spomenuti susreti u prvostolnici, premda žele okupiti pripadnike ciljanih skupina, otvoreni su za sve vjernike i svi su pozvani da nam se pridruže u zahvali, molitvi i razmatranju.
Mlade iz svih dijelova naše Nadbiskupije pozivam da dođu na zajedničko vjerničko druženje, u ozračje molitve i pjesme koja daje snagu i dodatno nas priprema za svibanjski susret mladih u Sisku.

6. Papa Benedikt XVI. u svojoj je ovogodišnjoj korizmenoj poruci istaknuo riječi iz Poslanice Hebrejima: »Pazimo jedni na druge, da se potičemo na ljubav i dobra djela« (Heb 10, 24). Snažnije potaknuti tom mišlju, uklapajući karitativna djela u Misije, tijekom korizme ćemo kao Nadbiskupija svojim prilozima izići ususret određenoj potrebi u našoj sredini, dajući znak nade koja svoj izražaj ima u kršćanskim djelima ljubavi.
Papa nam govori da ‘paziti na druge’ znači biti odgovoran za drugoga, gledati u drugom Isusa i ne dopustiti da sebičnost rađa ravnodušnost prema životima drugih ljudi. U navodu iz Poslanice Hebrejima naglašen je dar uzajamnosti koji omogućuje da se svijet i život promatra u svjetlu vječnosti, ne svodeći čovjeka samo na zemaljsko. Kao vjernici povezani smo u jedno Kristovo tijelo, po euharistijskome daru, kao najvećoj uzajamnosti. Po njoj je naš život u suodnosu s drugima, a ljubav prema bližnjima, koja se očituje i milostinjom, ukorijenjena je u toj uzajamnoj pripadnosti. Korizmeno je vrijeme prikladno da jedni druge potičemo na dobro, što je poziv na življenje svetosti, bez obzira na ljudsku ograničenost i grješnost. U tom nastojanju trajno smo izloženi kušnji da u sebi zatomimo poticaje Duha i da ne koristimo darove koji su nam povjereni. Toj se kušnji treba oduprijeti, znajući da svijet i danas treba svjedoke ljubavi koja obnavlja vjernost Gospodinu  i koja njegovom snagom čini dobro.
Braćo i sestre, osjećamo da Evanđelje može obuhvatiti svaki naš životni trenutak i svako mjesto na kojem se nađemo. Kao vjernici ne smijemo uzmicati, nego trebamo biti radosni i postojani svjedoci života po Evanđelju, koji, ako je vjerodostojan, unosi radost i mir u živote drugih ljudi.
Želeći  vam radosno i dobrim djelima plodonosno korizmeno vrijeme, srdačno vas u Gospodinu pozdravljam.
 
Vaš nadbiskup
† Josip kard. Bozanić, v.r.
 
U Zagrebu, na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2012. godine.

Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Susret Hrvatske katoličke mladeži održat će se 5. i 6. svibnja u Sisku. Svi mladi, uključujući one iz Zagrebačke nadbiskupije i drugih susjednih biskupija dolaze u Sisačku biskupiju na oba dana i obitelji domaćini ih s radošću očekuju. Na razini Obora za mlade HBK dogovorene su dobne granice za sudjelovanje na SHKM u Sisku. Donja dobna granica je 16, a gornja 29 godina. Svi van ovih dobnih granica mogu sudjelovati jedino uz preporuku župnika i u dogovoru s Povjerenstvom za pastoral mladih pojedine(nad)biskupije. Prijave mladih za SHKM Sisak 2012. odvijat će se isključivo preko župnih ureda koji će ih proslijediti Uredu za pastoral mladih pojedinih (nad)biskupija. Pojedinačne prijave nisu moguće. Prijave na područjima pojedinih (nad)biskupija započet će prema dogovoru župa i Ureda za pastoral mladih te biskupije, a trajat će najkasnije do 1. travnja.

Prijave za mlade iz svijeta i Hrvatskih katoličkih misija ići će preko tajništva Organizacijskog odbora SHKM Sisak 2012. Započinju 1. veljače i traju do 1. travnja. Svi mladi, odnosno predstavnici Hrvatski katoličkih misija koji planiraju doći u Sisak mogu se javiti tajništvu Organizacijskog odbora na e-mail adresu prijave@mladisb.hr, kako bi im mogle biti proslijeđene daljnje upute. Obrazac za prijavu te okvirni program Susreta može se pronaći na mrežnim stranicama Ureda za pastoral mladih Sisačke biskupije (www.mladisb.hr). (ika)

Zatvoren 52. teološko-pastoralni tjedan

Plenarnom raspravom u četvrtak 26. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati zatvoren je 52. teološko-pastoralni tjedan o temi “Crkva u Hrvatskoj u perspektivi europskog društva”. U raspravi je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić izrazio zabrinutost zbog slabog odaziva građana na referendum o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji, jer su time pokazali nezainteresiranost za vlastitu budućnost. Što se to događa u našem narodu, tko je utjecao na to, je li to revolt naroda prema državnim institucijama ili nešto drugo, pitanja su koja treba istražiti, poručio je kardinal.

U zaključnoj riječi na kraju trodnevnoga skupa, kardinal Bozanić osvrnuo se na veliki događaj, prošlogodišnji pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. “Papa je u zagrebačkoj katedrali istaknuo zajedništvo unutar Crkve, zajedništvo koje osposobljava Crkvu da može izvršiti svoje poslanje. Upravo je to zajedništvo bitno za Crkvu”, poručio je kardinal Bozanić te zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji TPT-a.

Zatvarajući TPT, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Josip Oslić istaknuo je da je tema Tjedna pobudila veliki interes, a u predavanjima je na osobit način došla do izražaja hrvatska perspektiva Crkve u sklopu Europske unije, u koju namjeravamo u skoroj budućnosti ući s bogatom kulturnom i duhovnom baštinom.

Imajući u vidu upravo ove nove horizonte i mogućnosti, kako one političke i ekonomske, tako i one kulturne i duhovne, koji se otvaraju ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, potrebno je uvijek iznova imati u vidu svekoliko bogatstvo naše kulturne i vjerske baštine koja je kroz stoljeća nadahnjivala tolike generacije, rekao je dr. Oslić. Prema njegovim riječima, ono što Crkva može na osobit način i danas ponuditi Europi to je prije svega njezin doprinos kulturi. Ali, pojasnio je, Crkva se i danas ni u kojem slučaju ne može odreći svojeg temeljnog poslanja koje se sastoji u naviještanju i svjedočenju Evanđelja. Da bi Crkva mogla ostvarivati svoje poslanje u današnjem svijetu, ponovno će biti potrebno provesti tzv. tematizaciju odnosa “političkog” i “religioznog”, jer je upravo taj odnos oduvijek i bio tematiziran u povijesti Crkve. Dakle, od Crkve se traži da bude evangelizacijska, tj. da bude misionarska Crkva koja snagom vjere i snagom svjedočenja vjere brine za opće dobro i na taj način pridonosi boljitku svijeta i čovječanstva, pojasnio je dekan zagrebačkog KBF-a.

U zaključnom izlaganju istaknuo je i da europska zajednica nije samo neka ekonomska i trgovinska organizacija, ona je i zajednica u kojoj se vrednuju i žive religiozne i druge civilizacijske vrednote. Prema mišljenju dr. Oslića, to otvaranje jednih prema drugima može u biti omogućiti procese koji će u evangelizacijskom smislu naznačiti nove horizonte u stvaranju i praćenju pastoralnih programa, koji će zasigurno obogatiti našu Crkvu u različitim područjima njezina poslanja i djelovanja. Ti novi pastoralni programi, koji uvažavaju i ne bježe od fenomena “distancirane crkvenosti”, koja je prisutna u Crkvama Zapadne Europe, mogu biti ojačani i osnaženi na razini odgojnih procesa i na razini obrazovanja. Stručnjaci koji rade i koji prate odgojne procese i koji sudjeluju u kreiranju politike obrazovanja u potpunosti su svjesni “krize religioznosti” koja se u kontekstu europske stvarnosti artikulira na tragu sveprisutnog sekularizma, nihilizma i indiferentizma, rekao je dr. Oslić i pojasnio da upravo takvi odgojni procesi i procesi obrazovanja mogu otvoriti nove putove evangelizacije i time postati nova šansa, odnosno nova mogućnost u stvaranju jednog ozračja koje će omogućiti jedno novo odrastanje u dobru, odnosno jedno novo odrastanje za kršćanske vrednote. Dr. Oslić istaknuo je također da je u naravi Crkve da zauzeto sudjeluje u odgojnim procesima i da svojim angažmanom pridonosi odgoju i obrazovanju. Budući da se Crkva oduvijek bavila odgojem i obrazovanjem, ona je na upečatljiv način pridonosila stvaranju europskog identiteta, koji je bio prožet kršćanskim vrednotama. U tom odgoju za vrednote, od posebnog je značenja prisutnost i angažman laika. Oni i danas u sklopu odgoja i obrazovanja daju svoj upečatljiv doprinos i tako postaju nezaobilazni čimbenik u stvaranju i kreiranju evangelizacijskih procesa, rekao je dr. Oslić. Sveprisutni procesi sekularizacije u Europi kakva je ona danas, ugrozili su pojam “svetog” i “religioznog” i uopće pojam vrednota, ali ta je ista Europa ipak uspjela sačuvati mogućnost reinterpretacije nekih temeljnih ljudskih i civilizacijskih vrednota od kojih se živi i danas, zaključio je dekan KBF-a dr. Oslić.

(ika)

Poruka hrvatskih biskupa pred referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji

Dragi vjernici i svi ljudi dobre volje!

Prije skoro dvije godine dana, 19. ožujka 2010, mi hrvatski biskupi uputili smo Pismo povodom pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju u kojem smo, u svjetlu evanđelja i crkvenog učiteljstva, razmotrili taj novi povijesni proces ujedinjavanja Europe pazeći pritom posebno na kakvim se temeljima i s kojim ciljevima to ujedinjavanje ostvaruje. Crkva je, naime, stoljećima pratila hod našega naroda i dijelila njegovu sudbinu te ona, kao i svi odgovorni građani, i sada želi znati možemo li u tom novom društvu, u Europskoj Uniji u koju Hrvatska želi ući, prepoznati svoju prošlost, osmisliti svoju sadašnjost te s nadom gledati na svoju budućnost.

Dakako, nije zadaća ni posao Crkve davati direktive kako i s kime će se države povezivati i udruživati. Njezina je dužnost da kao dobra »majka i učiteljica« (Ivan XXIII) pomogne svakom narodu, pa tako i hrvatskom, zajedništvo u kojem se nalazi izgrađivati na kršćanskim i humanim načelima. Činjenica je da »Hrvatska pripada tisućljetnom europskom kulturnom i civilizacijskom krugu« (Benedikt XVI, 2006), zbog čega se smijemo opravdano nadati da će nam u tom društvu i budućnost biti bolja i sigurnija nego izvan njega. Ipak konačnu odluku o tome donijet će naši građani na referendumu.

Crkva koja prati svoje vjernike i dijeli njihove »radosti i nade, žalosti i tjeskobe« (Drugi vatikanski koncil), poštivat će tu odluku, kao što je poštivala i odluku hrvatskih vlasti kada su zatražile pregovore o pristupu naše države Europskoj Uniji. Svjesni smo da je odluka o ulasku u europsku zajednicu naroda po mnogo čemu dalekosežna te razumijemo strahove mnogih da bi nam to moglo ugroziti suverenitet i posebno nacionalni identitet. Ipak, uvjereni smo da će ta opasnost postati realnom samo ako sami ne budemo dovoljno držali do svoje suverenosti, kulture, jezika, nacionalnih dobara i svega onoga po čemu smo to što jesmo. U globaliziranom svijetu, bili mi u Europskoj Uniji ili ne bili, s tim ćemo se izazovima neprestano suočavati. Zato više od straha od Europske Unije treba nam biti na srcu briga za razvijanje zdrave nacionalne samosvijesti i nemalih potencijala koje naša zemlja i ljudi nose u sebi.

Povijest nas uči da se naš narod mnogo puta nalazio u teškim situacijama i dilemama koje je u onoj mjeri uspijevao pozitivno prevladati i riješiti u kojoj je vjerovao u sebe i držao se čvrsto kršćanske nade – Krista koji nikada ne razočarava one koji mu se povjeravaju.

Na temelju takvoga dragocjenog narodnog iskustva potičemo sve katoličke vjernike i sve hrvatske građane da zajednički odbacimo strahove i svaku malodušnost te se hrabro otvorimo budućnosti.
Na takav nas je iskorak pozvao i sveti otac Benedikt XVI. za svojega pastoralnog pohoda našoj Crkvi i domovini kada nam je poručio: »Proces ulaska u Europsku Uniju je proces međusobnog davanja i primanja. I Hrvatska svojom poviješću, svojom ljudskom i gospodarskom sposobnošću daje, ali i prima, naravno, proširujući tako vlastite obzore i živeći u toj ne samo gospodarskoj, već nadasve kulturnoj i duhovnoj razmjeni.«

U duhu svega ovdje iznesenoga, pozivamo vas, dragi vjernici, i vas, ljudi dobre volje, da u nedjelju 22. siječnja 2012. godine iziđete na referendum i dadnete po savjesti svoj odgovor na postavljeno pitanje.

Dok zazivamo obilje Božjeg blagoslova na čitav naš narod, sve vjernike posebno molimo da se uključe osobno, u obitelji i s drugima u molitvu za domovinu.

U Zagrebu, 17. siječnja 2012.

Vaši biskupi