Uskrsna poruka kardinala Josipa Bozanića

Draga braćo i sestre!

1. Zakoračili smo u posljednje razdoblje pripreme za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj početkom lipnja ove godine. Već mjesecima kršćanski poziv i crkvenost živimo u svjetlu riječi: Zajedno u Kristu. Ulazeći u otajstvo Velikoga tjedna, pogleda usmjerena na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, te na dar Božjega Duha, to nam se geslo objavljuje u svojoj punini. Sveti dani koji su pred nama obuhvaćaju čitavu povijest spasenja, pojedine ljudske živote i život naroda.
Hrvatski su vjernici stoljećima snažno proživljavali to središte liturgijske godine i u njemu tražili novo izvorište za svoju vjeru i usklađenost života s Božjim naumom. Upravo je duhovnost vazmenoga ciklusa oblikovala divna ostvarenja naših kulturoloških izričaja i to u trenutcima velikih kušnja.
Ni ove godine nismo pošteđeni kušnja. Uronjenost u Kristovo otajstvo zahtijeva od nas da se suočimo s ljudskim prosudbama, osudama i odlukama koje ranjavaju istinu i zanemaruju pravednost. No, upravo Kristov križ govori o neraskidivome savezu Boga s čovjekom i o proslavi u poniženju. U križu je nijekanje ljudske sebičnosti i laži, ali u križu živi i ljepota združenosti s nebom.
Čovjek i svijet stvoreni su da bi živjeli u zajedništvu s Bogom. No, grijeh je narušio tu ljepotu i unio razdor, udaljavajući čovjeka od Boga te unoseći nemir i strah. Tako nas svaki dan u Velikome tjednu i Svetome trodnevlju vodi u susret sa suprotnostima: s jedne strane zajedništva s Bogom, a s druge odbacivanja tog zajedništva; nalazimo se unutar povijesti ljubavi, agonije i slave. U svjetlu vazmenog otajstva pokušat ćemo bolje spoznati što znači živjeti: Zajedno u Kristu, na što nas poziva geslo koje je izabrano za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj.
 
2. Na Cvjetnicu smo dionici Isusova ulaska u Jeruzalem. Pred nama je hod u kojemu smo pozvani prepoznati Gospodara povijesti, klicati Kralju svega stvorenoga i slaviti Ljubav koja prinosi žrtvu jedanput zasvagda, kako bismo se mi mogli klanjati u duhu i istini te svakodnevno prinositi duhovnu žrtvu svojim sebedarjem.
Prepoznati Boga, prvi je korak u hodu prema Uskrsu i zajedništvu u Kristu. Kako bi se prepoznalo Boga potrebno je gledati očima srca i raspoloženjem djece koja su klicala Isusu i u kojima je Crkva vidjela sliku same sebe, vjernika koji od Boga mole svjetlo za hod prema Kalvariji na kojoj sve umire i sve ponovno biva uskrišeno.
I dok će se oko ulaska na vrata Jeruzalema i ljudskih srdaca mnogi naći u zajedništvu, i dok će se radovati Isusovoj blizini, drugi će prihvatiti snagu razdora i u poklik: Hosana! unijeti urlik: Raspni ga! koji će postajati sve jači i prodorniji. Nada slabi, a Božja je blizina sve manje prepoznatljiva. Nedjelja muke Gospodinove podsjeća nas da je naša vjera uronjena u proturječnosti povijesti.
Biti zajedno u Kristu znači nositi prepoznatljivost Božjega lica u svagdašnjici.
 
3. Na Veliki četvrtak Isus pere noge svojim učenicima, da bismo imali »udjela s njime«; daruje nam Euharistiju, da bismo živjeli njegovu Prisutnost. Kad je došao njegov čas, da s ovoga svijeta prijeđe k Ocu, On u darivanju sebe preobražava križ i našu ljudskost. Njegov je čas najljepši dar čovjeku, pozvanom u dioništvo vječne ljubavi.
U konkretnosti čina pranja nogu, koji ima proročku poruku, Isus očituje svoje otajstvo: odlaže odjeću slave i uzima ruho ljudskosti; opasuje se ljubavlju, postaje slugom, da bismo mi – očišćeni njegovom riječju i ljubavlju – mogli biti za stolom Božanske gozbe. Krist nas je oprao snagom svoje krvi, bezgraničnom ljubavlju »za život svijeta« (Iv 6, 51). U svojim sakramentima Gospodin uvijek iznova dolazi pred nas, tražeći da mu predamo grijehe; dao nam je primjer da se i mi služenjem ponizno predajemo jedni drugima preobražavajući svijet i svoje zajedništvo.
I na Veliki četvrtak primjećujemo proturječje u kojem živi kršćanska ljubav. Za istim stolom zajedništva našla se i neizreciva izdaja koja ne uzmiče čak niti pred blagim Isusovim pogledom i riječju prijatelj. No, Bog nam je darovao Euharistiju i zato da zajedništvom Kristova stola otklanjamo i ublažujemo mrak trpljenja, tamu savjesti i snagu zla.
Biti zajedno u Kristu znači preobražavati svijet darom ljubavi i prisutnosti Onoga koji nas je prvi ljubio.
 
4. Na Veliki petak čini se kao da je zajedništvo s Kristom razoreno, a ljubav izgubila smisao. No, zajedništvo je sačuvalo znak u milosrđu pruženoga rupca, utisnutoga lika patnje, sućuti koja je barem malo ponijela Isusov križ, u boli koja je promatrala Raspetoga u dovršenju Očeva djela.
Kristov križ objavljuje da se ništa vrijedno na ovome svijetu ne može ostvariti bez prianjanja uz istinu. U trenutku kada se smrt sastala sa životom, kako pjevamo u liturgiji, Krist prolazi pored svakoga od nas i pita nas gdje se to nalazimo: u ravnodušnosti mnogih ili u velikodušnosti nekolicine. I samo onaj tko je kušao iskustvo boli može istinski razumjeti Kristov križ i današnje križeve. Križ nema smisla za one koji se pouzdaju u sebe, u svoje sposobnosti, moći i znanje. Na Veliki petak živimo istinu da se život i zajedništvo u Kristu ostvarenju darivanjem vlastita života. Tko umire iz ljubavi, živi vječnost.
Sva nestalnost, neistina, nijekanje života nalazi se u navještaju Kristove muke. Ljudsko zajedništvo preuzelo je jezik mržnje i odbijanja. Sve što je moguće staviti na kušnju upravo je tako postavljeno pred nas. Veliki je petak konačno razotkrivanje čovjeka u njegovu odnosu prema samom sebi, prema drugima i Bogu. Isus je osuđen jer je vraćao u život, ozdravljao, unosio svjetlo istine i oslobađao srca ljudi od zla. Nije prihvatio slavu i čast, nego je izabrao život neuglednosti i napuštenosti, darovavši svjetlo novoga zajedništva. Krista na križu prepoznaju samo oni koji su izabrali iskru i pogled ljubavi.
Biti zajedno u Kristu znači prihvatiti križ i živjeti mudrost Kristova križa, otvarajući srce otajstvu uskrsnuća s pogledom ljubavi prema siromašnima, tužnima, gladnima, pogođenima nepravdama…
 
5. Sjetimo se kako su neki, dok je Gospodin išao u Jeruzalem, zamolili da vide Isusa, a On je odgovorio prispodobom o pšeničnome zrnu koje treba proći kroz smrt, da bi donijelo mnogo roda. Vazmeno bdjenje i svetkovina Uskrsnuća pokazuju kako Bog ulazi u naš život i kako mi krštenici više nismo tek osobe jedna pored druge. On povezuje naš život sa svojim te postajemo jedno s njim. U zajedništvu smo zbog Krista u nama, koji je nadvladao svaku ljudsku udaljenost (usp. Ef 2, 13).
Noć Kristova uskrsnuća daruje svjetlo zapaljeno iskrom ljubavi koju Golgota nije mogla utrnuti. Svijet je obasjan novim sjajem a vjernicima su darovane oči vjere. Pred njima se, doduše, nalazi mnoštvo znakova smrti, ali one vide život te prepoznaju znakove nade i odjeke pjesme koja je Krista pratila na Cvjetnicu.
Od prepoznavanja Boga u Isusu, do ulaska u tamu i suočavanja sa smrću, sve do novoga prepoznavanja Života – to je Pasha, to je Vazam u kojemu živimo zajedništvo. I učenici su, dolazeći na Isusov grob na uskrsno jutro morali ući i još se jedanput suočiti sa znakovima smrti, ali im je vjera progovorila o Živome i uvela ih u neraskidivo zajedništvo. Pred smrću s kojom se kršćani svakodnevno susreću, oni znaju da se Uskrs događa po djelima ljubavi, po Riječi i lomljenju kruha, po znakovima zajedništva koji progovaraju Mariji Magdaleni i učenicima na putu u Emaus.
No, ni otajstvo uskrsnuća nije lišeno osporavanja i narušavanja zajedništva. Posijano zrnje Božje svjetlosti suočava se sa zrnjem sumnja koje donose plodove razjedinjenosti, tjeskobe i očaja. Početna laž kojoj se čovjek priklonio neprestano traži okretanje od Boga.
Isus je za sebe rekao da je »Put, Istina i Život«. Time je, na sažet način, izrekao otajstvo Vazma. Razmatrajući pojedine sastavnice slavlja Velikoga tjedna vidimo da je njegov ulazak u Jeruzalem put ljubavi, prinošenja, darivanja. Vidimo da se na Posljednjoj večeri i na Kalvariji objavljuje Istina kao vrelo Života.
Biti zajedno u Kristu znači živjeti božanskim životom u Duhu Svetome koji obnavlja.
 
6. Dragi vjernici, pripremajući se za dolazak Svetog Oca u Hrvatsku, iskušavani događajima koji nas žele skrenuti s puta Istine i Života, suočimo se sa svojim iskustvima u kojima ćemo, nedvojbeno, pronaći i nezadovoljstva te iskustvo grijeha, ali ne previdimo Krista koji dolazi k nama, koji se sagiba pred nama da nas zamoli za poniznost i da nas očisti, koji nas poziva za svoj stol, a prazninu i razočaranja preobražava u novi život.
Braćo i sestre, ne zaboravimo moliti za naše zajedništvo, čuvajmo ono od čega istinski živimo kao obitelji, kao Crkva i kao narod. Molimo Duha ljubavi i radosti da nam udijeli svoju snagu, da se ne bojimo svoje nemoći, nego da se oslanjamo i pouzdajemo u Božju svemoć. Tomu smo bili toliko puta svjedoci u našoj povijesti. Pozvani smo potvrditi to svjedočanstvo, a najljepša prigoda za to pruža nam se dolaskom na slavlja s Benediktom XVI. u Zagrebu, 4. i 5. lipnja 2011. godine. Pozivam vas, drage katoličke obitelji, vas, dragi mladi, i sve vas, dragi vjernici, da dođete na susrete s Papom te očitujete radost naše katoličke vjere.
Mi znamo da smo zajedno u Kristu i zato se radujemo proslavi Uskrsnuća. Svima vama do kojih dopiru ove moje riječi čestitam: Sretan Uskrs!
Vaš nadbiskup,
 
† Josip kardinal Bozanić
 
U Zagrebu, na Cvjetnicu, 17. travnja 2011.

Prijave za susrete s papom Benediktom XVI.

Tajnik Odbora Zagrebačke nadbiskupije za pripremu Papina pohoda mr. Robert Šreter, u današnjoj emisiji HKR-a “S Papom zajedno u Kristu” objavio je termine prijava za sve koji žele sudjelovati na bdjenju s Papom 4. lipnja, te na misi na hipodromu i molitvi Večernje 5. lipnja u Zagrebu.

Mladi se mogu prijavljivati bilo svojim župnicima, župnim povjerenicima ili župnim animatorima za mlade, nakon čega se sve prijave skupljaju kod biskupijskih povjerenika za mlade. Prijave se nakon toga šalju u središnjicu, Odboru Zagrebačke nadbiskupije za organizaciju dočeka Svetoga Oca, i sve moraju stići najkasnije do 3. svibnja. „Toga dana sve prijave mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te dijaspore trebale bi biti u Zagrebu, upravo zato da bi iz organizacijskih razloga mogli dalje organizirati stvari”, rekao je vlč. Šreter za HKR i protumačio kako se prijave mladih rade po principu kako su se radile i za Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru.

I za sudjelovanje na misi s Papom na hipodromu prijave idu preko župa: “Svi vjernici koji namjeravaju sudjelovati na hipodromu na misnom slavlju sa Svetim Ocem trebaju se prijaviti svome župniku jer nema nikakvih individualnih prijava, niti ikakvih drugih grupnih prijava, osim preko župa. Župnici prikupljene podatke o svojim vjernicima koji žele sudjelovati na misi prosljeđuju svojim biskupijskim ordinarijatima koji ih zatim šalju u Zagreb u središnjicu. Mi potreban broj ulaznica dostavljamo Tajništvu HBK, a ono će ih dostaviti biskupskim ordinarijatima kako bi bili podijeljeni po župama konkretnim župskim zajednicama. Te prijave Odboru Zagrebačke nadbiskupije za organizaciju dočeka moraju stići najkasnije do 14. svibnja”.

Do 30. travnja, zbog akreditacije za molitvu s Papom u katedrali, moraju se prijaviti i svećenici, redovnici, redovnice te svećenički i redovnički kandidati. Svećenici se prijavljuju u ordinarijatima, a redovnici i redovnice u provincijalatima. Mr. Šreter pozvao je sve, i mlade i odrasle i obitelji, da dođu u Zagreb 4. i 5. lipnja ove godine: “Odazovimo se pozivu i budimo na Trgu bana Jelačića, hipodromu, budimo u i ispred zagrebačke katedrale, kao velika zajednica Kristovih vjerenika, katolika u hrvatskom narodu, koji su u radosti, vjeri i s ponosom okupljeni oko svojega Pape, Petra naših dana, Benedikta XVI.”.

Sveta Stolica zadovoljna »presudom križu«

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu donijelo je u petak 18. ožujka presudu kojom je ustvrdilo da izlaganje križeva u učionicama nije u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Tom je presudom poništena ranija presuda Europskog suda za ljudska prava, donesena 3. studenoga 2009. u predmetu Lautsi protiv Italije, u vezi izlaganja raspela u učionicama talijanskih državnih škola, a na koju se žalila talijanska Vlada.

Vatikan je zadovoljan “presudom križu” Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Sveta Stolica odluku je prihvatila sa zadovoljstvom, istaknuo je predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi u priopćenju izdanom istoga dana.
Presuda na najvišoj međunarodnoj sudskoj razini priznaje da “kultura ljudskih prava nije u suprotnosti s vjerskim temeljima europske kulture” i da ne smije biti dovedena u taj položaj, jer kršćanstvo joj je dalo značajan doprinos. Riječ je o vrlo značajnoj odluci, ističe Lombardi.

Sudac je potvrdio da izlaganje križa ne predstavlja indoktrinaciju, nego je izraz kulturnoga i vjerskog identiteta kršćanskih zemalja, ističe Lombardi. Također je pozdravio odluku kojom Sud za ljudska prava svakoj zemlji priznaje diskrecijsko pravo ophođenja s vjerskim simbolima. Da je donesena drukčija odluka, ističe Lombardi, vjerske slobode bile bi ograničene ili dokinute.

U priopćenju se ističe i da će tom odlukom biti obnovljeno povjerenje velikog broja Europljana u Europski sud za ljudska prava, jer mnogi su uvjereni u formativnu ulogu kršćanskih vrijednosti kroz povijest kontinenta.

Zadovoljstvo presudom izrazio je i predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi. “Križ je simbol naše civilizacije, jedne od najvećih zapadnih civilizacija, bez obzira na to prihvaća li netko ili ne prihvaća vjerska stajališta”, istaknuo je kardinal. Također je upozorio na opasnost zabranjivanja vjerskih simbola u javnom životu. Tada je to ujedno i opasnost od gubitka identiteta. (gk)

Duhovna obnova za srednjoškolce i studente

Dvodnevna duhovna obnova u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu (Kaptol 29) za srednjoškolce i studente bit će 25. i 26. ožujka 2011. Susret započinje u petak u 17.30 sati, a završava u subotu nakon ručka. Prijave i informacije primaju se na broj: 098/507- 467 (Dubravko Škrlin Hren) ili na e-mail: dubravko.sh@libero.it.