Župni listić 291
17. srpnja 2010.

XVI. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU

EVANĐELJE (Lk 10, 38-42)

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.” Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.´“

Komentar:

Kroz Martu je simbolično prikazana svakodnevna briga u dijelu koji je nužno potreban za održavanje čovjekovog tjelesnog života.. Marta je oličenje marljivosti, poniznosti i gostoljubivosti. Sprema Isusu i njegovim učenicima objed. Prije toga se, najvjerojatnije, morala pobrinuti od kojih namirnica će pripremiti objed, a poslije i pospremiti kuću. Sve to je potrebno, ali samo za život na zemlji. Hrana ni išta drugo materijalno, oko čega se čovjek brine i uznemiruje, ne treba čovjeku nakon smrti. To je ono što se oduzima čovjeku, kako kaže Isus. ‘Mnoge stvari’ su ono prolazno, a često i loš dio našeg života jer briga oko tih ‘mnogih stvari’ izaziva u nama stres. Isus je cijenio Martin trud, ali joj je želio dati do znanja da se treba pobrinuti i za onaj dio koji je neprolazan, onaj dio koji se ne može oduzeti čovjeku kada ga jednom izabere. A taj dio je on sam.
Kroz Mariju je simbolično prikazano što je čovjeku potrebno za zadovoljenje njegovog duhovnog života. Marija je sjela do Isusovih nogu, ne mareći za kućanske poslove, i slušala Isusove riječi. Ipak je malo ili samo jedno potrebno.“. To ‘malo i samo jedno’ je sam Isus, dio koji se nikom ne može oduzeti na ovom svijetu. Najveće bogatstvo je prikloniti se Isusu. Sjesti do Isusovih nogu označava poniznost. Poniznost je odraz poštovanja i ljubavi prema Bogu, prema Isusu i našim bližnjima.
__________________________________________________

ODMOR

Život, a zasigurno i godišnji odmor, nisu tekuća vrpca gdje nam se propisuje što ćemo raditi. Stoga predlažem, radi ono što te veseli. Smanji tempo, iziđi i potraži mjesto tišine. Upravo u vremenu tišine nalaze se trenuci divnih radosti života koji su se u buci i stresu izgubili. U dubokoj tišini čovjek se najviše približava izvoru ljubavi, gdje bez želje i riječi pronalazi sreću. Nema čovjeka koji nije iskusio čežnju biti osamljen i onoga koji nije zaželio biti u društvu s drugim. Istu sudbinu podijelio je i Isus. Oni koji su bili s njim zapisali su: “Povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu”. Osama je mjesto koje danas ljude straši. Ono zvuči kao prijetnja. Čini se kao da čovjek ne može biti sam niti na trenutak. Ako se to i dogodi, odmah se uzima u ruke mobitel i po njemu ulazi u tuđi život. Pritisne se dugme na radiju da netko progovori pod krovom ili pali TV da se pojavi netko makar na ekranu. Samo ne biti sam. Postavlja se pitanje: zašto čovjek bježi od samog sebe? Nema želje susresti samog sebe. A ipak, biti sa sobom nije tako loše. Na jednom zidu u Rimu stoji zapisano: “O beata solitudo, o sola beatitudo. – O blažena samoća, o sama blaženosti!” Isus se povlačio u samoću. Provodio je noć u molitvi razgovarajući sa svojim Ocem. Pronalazio trenutke odmora od napornoga dana među ljudima. Pozivao učenike da se odmore. Odmor i osama su blagoslov. Trenutak susreta sa samim sobom i s drugim. Šutnja u kojoj čovjek moli zapravo je razgovor, a osama u kojoj je čovjek s Bogom je druženje.
Bog naziva proroka Daniela “čovjekom čežnji”. Što će reći: čovjek koji čezne, ali moguće je i u zrcalu gledati i nadalje naznačiti: Daniel je čovjek za kojim Bog čezne. Ova dva čina nisu u suprotnosti već se nalaze u međusobnom isprepletanju. Daniel je čovjek koji čezne i čovjek za kojim Bog čezne. Ako Bog čezne za čovjekom, a čovjek je Božja slika, Bogu sličan, onda je dobro da i čovjek čezne za čovjekom, da bude sličan Bogu koji čezne za čovjekom. Rekao bi dr. Ivan Golub: “Svaki je čovjek Daniel!”
Čežnja je žudnja za blizinom. Hod u susret. Koraci prema nekomu.
Čežnja je čovjek koji nestrpljivo hrli prema vječnosti.
Čežnja su ruke otvorene za bližnjega.
Čežnja su oči usmjerene prema stvorenjima kako bi otkrile lice sakrivenoga.
Čežnja je molitva za susret ljubavi.

Fra ZDRAVKO TUBA
__________________________________________________
DAROVI ZA CRKVU

1. IVAN ROŽIĆ Gkavna 33 G. Vugrovec 300 kn
2. TOM BEŠTAK Odv. Podbrežnjaki Prekvršje 400 kn

Svim dobročiniteljima iskrena hvala!
__________________________________________________

Ovih dana napustio nas je:

STJEPAN RATKO iz Dobrodola u 81. godini života.

Dobri Bože uvedi ga nebeske dvore!
__________________________________________________

SVETI JOAKIM I ANA

su kršćanski sveci, supružnici, roditelji Blažene Djevice Marije. Spomendan im je u Katoličkoj Crkvi 26. srpnja. O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti, što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim.
__________________________________________________

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 19. VII –25 . VII 2010

PON: —————————————————
UTO: —————————————————
SRI: —————————————————
ČET: —————————————————
PET: —————————————————
SUB: —————————————————
NED: u 9.15 sati + STJEPAN, ANA, STJEPAN Bahmet, TEREZA
i JAKOB Facković, STJEPAN, ANA i
DRAGICA Perjanec, MAGDA Dorčić i obit.,
IVAN Trempetić i DAMIR Švaljek, ANA i
GRGA Vuger, NA i JOSIP Gračak, VLADO
Poljak god., LUKA, TEREZA, NINA i
KATICA Markovič, IVAN Đurinec (Ignacov) i
ANA Kereš, ++ obit. Ilijaš i KATICA Kovačić,
FRANJO god., i obit. Strancarić, FRANJO i
obit. Pavlović, VESNA i ALOJZ Golub, LUCA
i MARIJA Nikolić, ANA, ANICA i obit.
Hojanić, NIKOLA Baričević, MARICA
Đumlijan, ANA, MATO, STJEPAN i obit.
Fišter, ANA i IGNAC Trempetić, ANA Đurinec
i obit. Pukšec
U 11.15 sati župna
__________________________________________________-

OBAVIJESTI:

Ovoj me tjedan neće biti u slučaju hitnosti obratite se susjednim župnicima ili našem Zvonaru Francu na broj 01 2044048
Hodočašće na TRSAT 21. Kolovoza
Hodočašće GOSPI SUZNOJ u PLETERNICI u nedjelju 29. Kolovoza u poslijepodnevnim satima
Imate najnoviji broj GLAS KONCILA, MAK, župni Listić. Naš listić možete naći i na internetskoj stranici www.zupa-vugrovec.com

17.07.2010