Župni listić 297
5. rujna 2010.

XXIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU

EVANĐELJE (Lk 14, 25-33)

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: ´Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik ! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odreče svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.´“

Komentar:

Mi vjernici – mi smo ti kojima su te riječi upućene i u kojima nas poziva da moramo biti spremni prekinuti i najintimnije veze, ako nas one sprečavaju u njegovom pozivu. A njegov poziv je poziv da idemo za njim spremni slijediti ga u svemu i da budemo kadri odreći se svega što bi se ispriječilo između njega i nas; posebno mislim na materijalna dobra, na poslove i obaveze, pa čak i na rodbinske veze… jer ne zaboravimo da je potrebno jako malo što nas može od Krista odvući ili čak okrenuti nas protiv njega.

TKO NE NOSI SVOGA KRIŽA I NE IDE ZA MNOM, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK

Dođe li tko meni, a ne mrzi (čitaj: potpuno se odvaja od, osamostaljuje) svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
Jednostavno, Isusu treba pristupati tako da mu “dopustimo” da On bude Bog, a ne da mi šefujemo.
On zna što je dobro za nas makar se nama to i ne čini tako.
Ipak, ovdje su mi nekako najviše u mislima svećenici, redovnici, redovnice.
Zaplješćite čovjeku koji jednostavno – ostavi sve – i bude učenik. Njemu/njoj treba zapljeskati.
I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
“Ljudi su jednom pošli na dalek put. Morali su ponijeti i svoje križeve. Mučili su se pod svojim teškim bremenom. Ali tješili su se mišlju: stići ćemo k svome cilju. Ipak, jednome je njegov križ postao preteškim, predugačkim, pa ga je dobrano podrezao. Nakon duga hoda stigoše oni do jednog ponora. S druge se strane nalazila željena radost i blizina Božja. Ali, kako prijeći? Svaki je polegnuo svoj križ, želeći načiniti brvno. I začudo, svačiji je križ imao potrebnu dužinu. Samo onaj koji se vlasniku činio predugačkim, nikako nije odgovarao: bio je prekratak te se survao u ponor.”
Bog svakome daje točno onakav križ kakav može nositi, ne prelagan, ne pretežak. Čuvajmo svoje križeve!
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
“Ako si isprazan, ako se zanimaš jedino za svoju ugodu, ako sama sebe smještaš u središte postojanja drugih i čitava svijeta, nemaš se prava nazivati kršćaninom niti se smatrati Kristovim učenikom budući da je On označio granicu zahtjevnosti u predanju svakome “et animam suam”, same svoje duše, čitava života” (sv. Josemaria, Kovačnica 141)
Kad zaboraviš da je u središtu Bog i tvoj bližnji, skrećeš s pravoga puta!

DAROVI ZA CRKVU

1. Obitelj Puklin-Mostovljanec Đ.Popovića 15 Šimunčevec 400 kn
2. ELIZABETA GERIĆ Kuntaš 14 Đurđekovec 30 kn
3. MARICA FACKOVIĆ Glavna c. 57 Đurđekovec 50 EU
4. VESELKO CVITKOVIĆ O. Habeka 29 Prekvršje 500 kn
5. N. N. Vugrovec 150 kn
6. Obit. Poljak-Parlov Prigorska 25 Prekvršje 400 kn

Svim dobročiniteljima iskrena hvala!

Sakramenat krštenja primioje:

TIN HORVAT treće dijete Matije i Sanje Tvrdojević iz Paruževine

Roditeljima želim obilje Božjeg blagoslova u odgoju i rastu djeteta

SVETI MARKO KRIŽEVČANIN,
svećenik, mučenik (Križevci, 1589. – Košice, 7. IX. 1619.)

Kraljevski grad Križevci rodno je mjesto sv. Marka Križevčanina, koji se je u cvijetu mladosti opredijelio za svećenički poziv. Studirao je u Grazu, a profesor mu je bio Petar Pazmany, kasniji nadbiskup i kardinal.
Nakon završenih studija ređen je za svećenika, vratio se u domovinu i neko vrijeme radio u svojoj Zagrebačkoj biskupiji. Uskoro mu je kardinal Pazmany povjerio službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi (Slovačka). Gradska uprava pozvala je o. Stjepana Pongracza i o. Melkiora Grodzieckog, isusovce, da bi se brinuli za katolike u tom gradu i da bi ih duhovno vodili i hrabrili. Obojica su bili ljudi apostolskoga djelovanja i uskoro su se vidjeli plodovi njihova rada. To je razbjesnilo kalvine, pa su optužili katolike, da su namjerno izazvali požar u srpnju 1619. g. Zapovjednik kalvinske naoružane garde Juraj Rakoczy ušao je s vojskom u grad i strpao u tamnicu svu trojicu katoličkih svećenika. Tu su ih nagovarali da se odreknu vjernosti Petrovu nasljedniku, da ne budu više “papisti”, da postanu kalvini. Kad su sva trojica konačno to odbila, vojnici su ih mučili i konačno im odrubili glave 7. rujna 1619. godine.
Vijest o njihovu mučeništvu proširila se munjevitom brzinom. Knez Bethlen nikako nije htio dopustiti da mučenici budu dostojno pokopani. Tek nakon šest mjeseci to će s njegovim dopuštenjem učiniti grofica Katarina Palffy. Danas su njihovi grobovi u uršulinskoj crkvi u Trnavi.
U životu sv. Marka lako se može zapaziti da je bio uzorno odgojen, sposoban i marljiv, da je stekao takvo znanje i krepost da ga je nekadašnji njegov profesor, kardinal Pazmany, pozvao u svoju ostrogonsku nadbiskupiju (Mađarska) i povjerio mu vrlo odgovorne službe – upravu sjemeništa i odgoj budućih svećenika. Marko je svoje službe vršio predano i uspješno.
Iako je bio svjestan svoje hrvatske nacionalnosti, ništa mu njegovo hrvatstvo nije smetalo da pođe u Mađarsku na poziv ostrogonskoga nadbiskupa i stavi se u službu Crkve i naroda u toj zemlji.

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 6. IX–12 . IX 2010

PON: —————————————————
UTO: u 18.00 sati + ALOJZ Fitz
SRI: u 18.00 sati + ŽELJKO Petkoviček
ČET: u 18.00 sati + MARICA Pavlović
PET: u 18.00 sati + TOMO Fišter god.
SUB: u 18.00 sati + ĐURĐA i IVAN Pavar, ANA i JOSIP Gračak
NED: u 9.15 sati + KATICA, JOSIP i obit. Šebek, FRANJO i obit.
Facković, ++ obit. Vrban i Facković, MARTIN
Filipović god., STJEPAN Meglaj i obit., IVAN,
STANKO i BARA Kuntić, NIKOLA, TEREZA
i MILKICA Prusec, STJEPAN i BARA Puđak,
STJEPAN Vuger, MARICA Tomašek
u 11.15 sati župna

OBAVIJESTI:

Ove nedjelje MILOSTINJA ide za izgradnju crkve HRVATSKIH MUČENIKA na Udbini.
Slijedeće nedjelje tradicionalno je ZAGREBAČKO HODOČAŠĆE je na MARIJU BISTRICU. Već u subotu mladi kreću što pješice, što vlakom prema BISTRICI. Jedna skupina pješaka kreće iz Sesveta, pa se možete njoj priključiti.
Imate najnoviji broj GLAS KONCILA, MAK, župni Listić. Naš listić možete naći i na internetskoj stranici www.zupa-vugrovec.com

05.09.2010