27. veljače 2011.

EVANĐELJE VIII. nedjelje kroz crk. god. Mt 6, 24-34

“Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. ” “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti, ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?” “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: Što ćemo jesti? ili: Što ćemo piti? ili: U što ćemo se obući? Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. ”

Komentar:

U momentima teške ekonomske krize, teško je slušati ove riječi Evanđelja. Ako se, uz krizu, dodaju reklame koje nas potiču na još više potreba koje sebi ne možemo priuštiti, onda su Isusove riječi teške za razumjeti. Razmišljanja u skladu sa reklamama su put da se prepustimo drugima da nas vode (zavode!).
Mnogi ljudi osjećaju na svojoj koži težinu neimaštine. Temeljni problem našega vremena su nepravedno razdijeljena dobra. Tako je i temeljno pitanje našega vremena: Kako izgrađivati pravedniju zajednicu? Razmišljajući o tome shvatit ćemo da bi mogli odbaciti iz svoga života dosta onoga što smatramo kao potrebu.
Dok na jednoj strani briga za profitom proizvodi povišeni krvni tlak, glavobolje, narušene obiteljske odnose, manjak vremena sa djecom i njihovo neprirodno odrastanje na drugoj strani se to isto događa zbog neprimljenih plaća i neimaštine. Mi moramo raditi i za sutra, ali sutra ne možemo odrediti. Neka nam Gospodin pomogne usredotočiti se na bitno.

DJED I UNUK

Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita djeda: – Djede, koliko ti imaš godina? Djed odgovori: – Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta. Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka. Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ „gay“ bila je poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca. O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice. Rođen sam prije računala, paralelnoga studija. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće. Do 25. godine starosti svakoga muškarca sam oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, djeca i mladi požurili su ustupiti mjesto (sjedalo). Trudnicu su dopratili do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti voznu kartu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im primaknuli stolac kada bi sjedale. Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač.
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe. Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi. Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi. Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima. Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD, DVD, električne pisače strojeve, računala, prenosna računala. Notebook je bila bilježnica. Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno. Kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio – budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno – bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza ili McDonald’s niti za instant kavu, umjetni šećer. U trgovini smo kupovali nešto za 10 feninga. Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je koštao oko 500 eura, ali tko je imao toliko novac? U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili. Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete. Sada mi reci koliko ti misliš da sam star? E…, djede. Više od 200 godina!? Odgovori unuk. Ne, dragi moj, samo pedeset !

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 28. II – 6. III 2011

PON: u 18. 00 sati + ANA, IVAN i GABRIJEL Pekčec
UTO: u 18. 00 sati + MARICA Galović, IVAN Đurinec god., PETAR i
SOFIJA Čaldarević, SLAVKO Fišter, TOMO,
STJEPAN, MARICA i ŽELJKICA Fišter, STJEPAN, ANA i JULČA Pajurin, RUŽICA i IVAN Pavlović, ZDESLAV Pervan, LJILJANA Pregorec Kuntić god., TOMO i MARICA Pregorec, MIJO Brkić, ŠTEFICA Tušek, nakana za jednu obitelj, ANA Kovačić, MIJO, MARICA i ++ obit. Facković
SRI: u 18. 00 sati + IVAN Đurinec
ČET: u 18. 00 sati + STJEPAN Puđak
PET: u 18. 00 sati nakana Molitvenih vjenčića
SUB: u 18. 00 sati VJENČANJE
NED: u 9. 15 sati + JANKO i MARICA Vuger
u 11. 15 sati župna

OBAVIJESTI:

Budući da se nalazimo u godini Obitelji i Papinog dolaska u našu Domovinu u srijedu pozivam na OBITELJSKI susret iza svete mise.
Molimo za blagoslovljen Papin dolazak u našu Domovinu, imate Molitvu na izlazu iz Crkve
I ove srijede nastavljamo sa VELIKOM DEVETNICOM ususret blagdanu sv. Josipa, iza svete mise kratko klanjanje.
Na JOSIPOVO hodočastili bi u u Nacionalno svetište sv. JOSIPA u Karlovac, zainteresirani prijavite se u sakristiji.

U Petak koji je i prvi u mjesecu, sat vremena prije svete mise mogućnost ispovijedi, a iza svete mise klanjanje pred PRESVETIM
– Molitvena zajednica “Treće srce” okuplja se na molitvu utorkom poslije sv. Mise.
Vjeronauk: po redovitom rasporedu
MINISTRANTI susret u subotu u 14. 00 sati

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, MAK , župni Listić,

27. 02. 2011