29. srpnja 2011.

Župni listić (343)

EVANĐELJE XVII. nedjelje kroz crkvenu godinu Mt 13, 44-52

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. ” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. ” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. ” “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo. ” A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. ”
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Komentar:

Kraljevstvo je nebesko nešto vrijedno, kao skriveno blago, kao biser. I samo oni koji prepoznaju vrijednosti mogu uživati u tome. Ako ne vidimo vrijednosti, tada ne želimo biti tamo, niti nas netko može željeti u tom društvu. Pripadnost se ne računa po vanjskoj, deklariranoj pripadnosti nego po unutarnjim stavovima. Isus ponovno prelazi granicu ljudskom oku vidljivu: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. ” I dok je vrlo često bilo žestokih rasprava između Isusa i pismoznanaca, očito je da Isus prepoznaje da među njima ima dobrih ljudi i da kao takvi zavrjeđuju kraljevstvo. Granice i isključivost stvaraju „ugroženi“ ljudi, nikada slobodni. Isus je došao osloboditi nas!
Kako je lako osuditi…

Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce upitali novinari: “Možete li nam ispričati nešto osobno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja?” Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio taj što je država odlučila da mu dodijeli počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova nema da bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.
Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir, i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojih se niti u snu čovjek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati. Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one isuviše seljačke za tako nešto kao što su novine.
Počeo je svoju priču: “Cijena jednog iskustva je bila visoka, a da me nitko nije pitao želim li kupiti to iskustvo.” Pa nastavlja: “Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo. No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je to biće srcu priraslo, uvuklo se pod moju kožu. Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno. Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.
Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao. Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepaštenje kada sam između ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvijezdu na nebu. Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Nakon tog događaja sam se nekako povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga. ”

DAROVI ZA CRKVU

1. IVAN PUĐAK Vugrovečka 60 Dobrodol 100 kn
2. JANJKO RAJIĆ Slatinska 9 Vugrovec 250 kn
3. Obitelj ŽIDAK A. Šenoe 48 Vugrovec 200 kn
4. ELIZABETA GERIĆ Kuntaš 14 Đurđekovec 30 kn
Svim dobročiniteljima iskrena hvala!

RIBE TRAŽE VODU
U nekoj rijeci rekoše ribe jedna drugoj:
– Tvrdi se da naš život ovisi o vodi. A mi još nikad nismo vidjele vodu. Ne znamo što je voda!
Tada predložište neke koje su bile mudrije od drugih:
– Čule smo da moru živi vrlo učena riba koja zna sve. Ići ćemo k njoj i moliti je da nam pokaže vodu.
Stoga se neke ribe zapute, dođu u more i zapitaše učenu ribu da im pokaže vodu. Kad riba to ču, reče im:
– O vi, glupe ribe! U vodi živite i mičete se. Iz vode došle i u vodu se vraćete. Živite u vodi , a ne znate što je voda.
I čovjek živi u Bogu. Bog je u svim stvarima i sve stvari u njemu. A ipak čovjek često govori:
– Ima li Boga? Gdje je Bog?

Postoji li Bog, Lave?!
Grof Rajevski upita Tolstoja:
“Lave Nikolajeviču, kako da znam da postoji Bog?”
Tolstoj uzvrati: “Sergeje Rajevski, ti si znanstvenik i gledao si kroz mikroskop?”
“Da” – reče grof.
Tolstoj: “Jesi li se ikada zapitao zna li onaj mikrob postojiš li ti?!”

Neki jako bogat čovjek požali se svome psihijatru. Usprkos svom tom silnom bogatstvu osjećao se je jadno. Psihijatar ga povede do prozora koji je gledao na ulicu i upita ga: “Što vidiš?” “Pa vidim ljude. Žene, muškarce, djecu… ?” odgovori čovjek. Zatim ga psihijatar odvede ispred zrcala i upita: “A što sada vidiš?” “Vidim samo sebe. “, odgovori čovjek. Psihijatar reče: “Na prozoru je staklo i na zrcalu je također staklo. Kada gledaš kroz prozor vidiš druge ljude ali kada gledaš u zrcalo onda vidiš sebe. Razlog tomu je da je iza stakla na zrcalu sloj srebra. Kada se srebro doda onda više ne vidiš druge. Vidiš samo sebe. ”

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 25. –31. VII 2011

PON: ————————————————–
UTO: u 18. 00 sati + ANA Kovačević i obit. I ANA Pavičić, ANA i MATO, STJEPAN, MARICA, ĐURO i STANKA Fišter, ANA i IGNAC Trempetić, ANA, ALOJZ i IVAN Đurinec, STJEPAN Šimunjak i obit., ANA Pekčec, FRANJO i obit. Strancarić i FRANJO i obit. Pavlović, KATA Facković, ANA Kovačić r. Facković, ANA, IVAN i obit. Hojanić, IVAN Sedinić, STJEPAN, ANA i STJEPAN Bahmet, IGNACi MARICA Fiolić, vlado, ANA i obit. Đurinec, JAKOB, RUŽA, JANA i ANA Galović, ALOJZ Vrban, IVAN i BARICA Kovačić, DRAGICA i SLAVKO Granđa-Kovač
SRI: ————————————————–
ČET: ————————————————–
PET: u 18. 00 sati VJENČANJE
SUB: u 18. 00 sati + FRANJO Popović
NED: u 9. 15 sati + MANDA i MATO Bičvić
u 11. 15 sati župna

OBAVIJESTI:

Hodočašće na TRSAT 20. Kolovoza. Pomalo se prijavljujte.
u LUDBREG 3. rujna
Vrijeme je odmora-mnogi od Vas će krenuti na godišnji. Dobri Bog neka Vas blagoslovi, gdje god se našli.
I sam bit ću nekoliko dana odsutan, u slučaju hitnosti nazovite Zvonara

Uključimo se uplatom ponekog kvadrata trga pred Crkvom

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, , župni Listić,

29. 07. 2011