10. lipnja 2012.
Župni listić (389)
X. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mk 3, 20-35)
U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!”
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!”
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.”
Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!”
On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?”
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje!
Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”
MOŽE LI MI TKO POMOĆI?
Neka vas naslov ne zavara. Nastavite slobodno čitati. Ne bojte se, ne tražim nikakvu materijalnu pomoć. Ni za sebe ni za bilo koga drugoga. Nisam ni psihički potonuo. A i da jesam, ne bih valjda ovako javno tražio rješenja. Nego? Došao sam u krizu identiteta. To se ne bojim priznati. Ne znam više kako živjeti svoje svećeništvo u odnosu na druge te se stoga pitam: Može Ii mi itko pomoći? Što mi je činiti?
Djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonskim putem kao što naručuju za njih dostavnu pizzu ako im nisu uspjeli napraviti objed; ako kojim slučajem roditelji dođu sami u ured prijaviti krštenje svoga djeteta, već na prvo moje pitanje: “A jeste li vjenčani u crkvi?” dobijem odgovor: “A što to vas briga?”
Ako se usudim pitati za kumove i tražiti posvjedočenje da mogu kumovati, opet dobijem odgovor: “A tko ste vi da nas provjeravate? Što se miješate u naš izbor?” Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: “Možemo Ii postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?” Oni su ionako sve dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja.
Na susrete s roditeljima prvopričesnika odaziva se tek njih pola, dok se na susrete s roditeljima krizmanika ne odaziva niti jedna trećina; gotovo u pravilu, nemaju vremena za ono što ja predlažem, tražim, na čemu inzistiram, do čega mi je stalo i do čega bi, mislim, trebali držati i današnji vjernici; bilo koju riječ ako progovorim postajem neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka; ako se usudim iznijeti podatke o nepohađanju župne kateheze, onda sam “grubi Bosanac” (ja Hercegovac); ako sam ozbiljan, nisam svjedok Radosne vijesti; ako se našalim, odmah sam neozbiljan, ironičan, ciničan…
Ne šalim se ni najmanje. Stvarno sam došao u krizu identiteta i uistinu vise ne znam kako živjeti svoje svećeništvo u odnosu na druge. I kad kažem da tražim pomoć, onda to najiskrenije govorim. Ja više ne znam biti pastoralac. Odnosno, znam, ali ja takav ne mogu biti. Znam da trebam prihvatiti sve, da se moram pomiriti sa svim, da moram imati razumijevanja za sve, da moram naći opravdanje za sve, da se moram svima dodvoravati i svakoga tapšati po ramenu; svima govoriti kako su divni – i kad nisu, da su dobri – i kad nisu, da su bili na župnoj katehezi – i kad nisu, da je s njihovim papirima sve u redu – i kad nije, da je normalno “naručiti” krštenje i vjenčanje telefonskim putem, iako uvjeren da to tako ne ide, da moram pripustiti sakramentima sve, neovisno o tome kako su se i koliko dugo kandidati i njihovi roditelji spremali za to. Ako se tome usprotivim, jedan telefonski poziv roditelja u biskupiju i sve je riješeno.
Preuzvišena gospodo biskupi, mnogopoštovani oci provincijali, veleučena gospodo profesori, molim vas, pomozite mi! I usput, budite sretni ako sam samo ja u krizi zbog svega ovoga. U tom slučaju kriza i ne postoji i možete slobodno zatvoriti oči pred ovim što ja govorim i pišem te se ne trebate truditi tražiti odgovore na moja pitanja. Možda bi i druge kolege govorile o svojoj krizi na isti način, ali se boje da će dobiti odgovor kako su nesposobni. Nadam se da će još netko imati hrabrosti progovoriti o svojoj krizi. Osim, ako smo u fazi da smo neiskreni prema samima sebi i da nam je stalo samo do toga da naši poglavari i župljani o nama lijepo pričaju. A o nama se lijepo priča samo onda kad ništa ni od koga ne tražimo. A ja takav pastoralac ne znam, ne želim i neću biti. Valjda sam zato u krizi. Može Ii mi netko pomoći?
(fra Žarko Relota)
DAROVI ZA CRKVU
1. Obitelj FIOLIĆ Grahovec 32 Dobrodol 200 kn
2. Obitelj KLJAJO Aleja mira 21 M. Polje 300 kn
3. Obitelj MARKOVIĆ Prigorska 8 Prekvršje 200 kn
Svim dobročiniteljima iskrena hvala!
Sakramenat svetog krštenja primio je:
KARLO FACKOVIĆ drugo dijete Josipa i Ire r. Podgorski iz Kučanca
Dobri Bože blagoslovi roditelje i djecu njihovu!
ABECEDA
Maleni pastir čuvao svoje ovce jednog nedjeljnog jutra kada začuje crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se on nalazio sa svojim ovcama, pomisli: „Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“
Nikada nije naučio moliti.
Pa kleknuvši počne recitirati abecedu.
Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu.
Vidješe dječaka kako kleči, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas abecedu.
Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga.
Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“
Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“
Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.“
Čovjek se nasmiješi i reče: „Bog te blagoslovio, dječače!“
I ode u crkvu znajući da je čuo najljepšu propovijed koju je toga dana mogao čuti.
(Nepoznati autor)
RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 11. VI–17. VI. 2012.
PON: ___________________________________________
UTO: u 18.00 sati + FRANO Meštrović, IGNAC, JOSIP i VID Pavlović i obit. Pekčec, JOSIP god. i obit. Petljak i Židak, IKA i IVAN Stunjek, IVAN i BRANKA Baričević, DRAGICA Ros, ANKICA Fišter god., DAVORKO i IVAN Pavlović, MARIJAN, HRVOJE i JOSIP Marković
SRI: u 17.30 sati + SLAVICA Galović god., i obit. Dumić
ČET: u 18.00 sati + DRAGICA Meglaj
PET: u 18.00 sati + DAVORKO Pavlović
SUB: u 16.00 sati u KUČILOVINI
NED: u 9.15 sati + ŽELJKO god, MATO i MANDA Damjanović, MARKO Baotić i nakana
u 11.15 sati župna
u 17.00 sati u VURNOVCU
OBAVIJESTI:
Hrvatsko Zahvalno Hodočašće u Rim u Godini Vjere od 4-9 XI. 2012
Prijaviti se možete u župnom uredu. Cijena 2500 Kuna.
Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za Nerođene.
U srijedu u S. Selima proslava svetog Antuna Padovanskog- svečanu svetu misu u 19.00 sati predvodi Mostarski biskup Ratko Perić.
Četvrtom iza svete mise kratko Klanjanje za Duhovna zvanja.
U subotu u Katedrali bit će zaređeni novi svećenici, među njima i TOMISLAV KRAJAČIĆ koji je jedno vrijeme bio kod nas na Praktikumu.
Imate najnoviji broj: Glas Koncila, MAK, naš Župni listić……
10.06.2012