8. srpnja 2012.

Župni listić (393)

XIV. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mk 6, 1-6)

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

KOMENTAR:

Isus je u Nazaretu, zavičaju u kojem je odrastao. Poznaju ga kao drvodjelju te ne dopuštaju mogućnost da bi bio što drugo. Kanili su ga svesti na vlastite mjere, “vratiti ga kući”.
No, prorok je: tko jasno govori o nečemu što nije predvidljivo i što nije po naručenim željama. Božje kraljevstvo je potpuna novost. Traži novu spoznaju, oslobođenu staroga “poznavanja”.
Možda mi Isusa toliko “poznajemo” da nam više nema što reći? Možda nam je uhodanost i površnost vjere postala “preprjekom zavičaja”? Isus je uvijek poput “stranca”, uvijek nov i “drugi”, noseći svježinu i novost Riječi.
Gospodine! Prepoznaj me kao svoga! I podari mi mudrost da Te prepoznajem kao svoga Učitelja!

MIRIS

Jednoga hladnoga jutra u bolnici je prije vremena rođena djevojčica s brojnim poremećajima.
Bilo je to sićušno stvorenje, a njezini su roditelji bili duboko potreseni kada je liječnik rekao: „Vjerojatnost da će preživjeti vrlo je mala. Samo deset posto je moguće da preživi noć, ali ako i preživi, sigurno je da će cijeloga života imati velike posljedice.“ Otac i mati su se ledili od straha slušajući liječnika koji je objašnjavao koje će sve probleme imati djevojčica. Neće moći hodati, a bit će gluhonijema, slijepa, mentalno zaostala i još mnogo toga.
Majka, otac i njihov petogodišnji sin željno su očekivali djevojčicu, a sad su bili suočeni sa činjenicom da će se njihova očekivanja zauvijek raspršiti.
K tomu su se pojavili toliki problemi. Nervni sustav djevojčice nije se razvijao. Bio je po nju opasan svaki dodir, poljubac, zagrljaj. Nitko, ni njezini najbliži nisu joj smjeli iskazivati ljubav, morali su izbjegavati svaki dodir.
Svi troje su se uzeli za ruke i molili stojeći u obliku malog srca u velikoj bolnici: „Svemogući Bože, Gospodaru života, učini ti što mi ne možemo učiniti: pobrini se za malu Dijanu, privini je na svoje srce, zagrli je da osjeti svu našu ljubav.“
Dijana, drhtavi smotuljak, počela se micati. Sljedećih je tjedana postupno dobivala na težini i napredovala. Dva mjeseca kasnije njezini su je roditelji mogli prvi put zagrliti. Pet godina kasnije Dijana je bila vedra djevojčica koja je s povjerenjem gledala u budućnost, a želja za životom u nje je sve više rasla. Znakova tjelesnih i duševnih poremećaja nije bilo; bila je posve normalna, živahna i pametna djevojčica.
No to nije kraj priče.
Jednog sparnog poslijepodneva u parku nedaleko od kuće, dok je njezin brat s prijateljima igrao nogomet, Dijana je sjedila u maminu krilu. Brbljala je kao i obično o svemu, a onda odjednom zašutjela. Stisnula je ruke kao da nekoga grli i upitala mamu: „Osjećaš li?“
Mama je u zraku osjetila miris nadolazeće kiše i rekla: „Da, uskoro će pasti kiša“.
Malo nakon toga, Dijana je podigla glavu i trljajući ruke povikala: „Ne, miriše po njemu. Miriše kao kad te Bog jako zagrli.“
Mama je briznula u plač, a djevojčica se izvukla iz njezina krila i otrčala se igrati s drugom djecom.
Potvrdila je ono što je žena dugo nosila u svom srcu. Dok god je bila u bolnici boreći se za život, Bog se brinuo za malenu. Često ju je grlio, tako da je njegov miris ostao utisnut u Dijanino pamćenje.
U svakom djetetu ostane miris Boga. Zašto se toliko žurimo da ga izbrišemo?
(Bruno Ferrero)

DAROVI ZA CRKVU

1. Obitelj GRUBOR Domjanićeva 2 Vugrovec 200 kn
2. ZORICA HAĐAR Zlatarska 21 M. Polje 50 kn
3. N. N. Zagreb 4000 kn

Za ulazne stepenice

1. ŽARKO ĆORIĆ M. Gupca 38 a Kučanec 1000 kn
Svim dobročiniteljima iskrena hvala!

I STVORI BOG MAJKU!

Dobri Bog odluči stvoriti majku. Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče: “Ova će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?” Bog odvrati: “Da, ali jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike; mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi; živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana; imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti: od slomljene noge do ljubavnog razočaranja; imati šest pari ruku!” Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?” “Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati!”. “Zašto toliko?” Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ‘Što to radite unutra, djeco?’, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da bi sinu koji se uvalio u nevolje mogla potiho reći: ‘Razumijem, i volim te’.” “Gospodine”, reče anđeo, nemoćno ispruživši ruke, “idi na počinak, sutra ćeš ponovno pokušati”. “Ne mogu”, reče Bog. “Već sam gotovo pri kraju. Načinio sam jednu koja ozdravlja sama od sebe kad je bolesna, može pripremiti objed za šest osoba s pola kilograma mljevena mesa i uspijeva u miru okupati devetogodišnjeg dječaka.”
Anđeo polako obiđe uzorak majke, motreći je radoznalo. “Prenježna je”, reče zabrinuto. “Ali je otporna!” odvrati Bog zaneseno. “Ti nemaš pojma koliko može učiniti i podnijeti jedna majka.” “Zna li razmišljati?” “Ne samo to, nego se i izvrsno služi razumom i pronalazi rješenja i u najsloženijim situacijama”, odvrati Stvoritelj. Anđeo tada priđe bliže uzorku i prstom mu prođe niz lice. “Ovdje je nešto voska”, primijeti. “Nije to vosak”, ispravi ga Gospodin, “nego suza”. “A čemu ona služi?” “Za izražavanje radosti, žalosti, razočaranja, boli, samoće i ponosa.” “Ti si genij!”, uskliknu anđeo. “Istinu govoreći, suzu nisam ja tamo postavio”, otužno odgovori Bog.

RASPORED SVETIH MISA U VUGROVCU 9. –15. VII. 2012.

PON: ___________________________________________
UTO: u 18.00 sati + STJEPAN, ĐURO, SUZANA i obit. Blažinović, ANTUN i LJUBICA Gračak, IVAN Đuran, ANTUN Gabrić, STJEPAN Hojanić, STJEPAN Tomurad, FRANJO i VID Grljak
SRI: u 18.00 sati nakana
ČET: u 18.00 sati nakana
PET: u 18.00 sati nakana
SUB: u 18.00 sati SLAVKO Podbrežnjak, FRANJO Fluka
NED: u 9.15 sati + MIJO Židak
u 11.00 sati u PARUŽEVINI

OBAVIJESTI:

Od slijedeće nedjelje sveta misa bit će samo u 9 i 15 sati.
U srijedu slavimo sv. BENEDIKTA zaštitnika Europe.
Budući da u našem dekanatu imamo novu crkvu u čast sv. Benediktu u Blaškovcu-tko god je u mogućnosti neka pođe u Blaškovec na svetu misu koja će biti u 19.00 sati
Hodočašće na TRSAT- u subotu 18. Kolovoza, a na Malu Gospu u Lobor.
Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za Nerođene
Četvrtom iza svete mise kratko Klanjanje za Duhovna zvanja
Imate najnoviji broj: Glas Koncila, naš Župni listić…

08.07.2012