Iz života Župe

Blagdan Srca Isusova

Mnogi blagdani u Katoličkoj Crkvi nisu se slavili odmah na početku kršćanstva, nego su nastajali su tijekom stoljeća. Npr. Božić se na Zapadu počeo slaviti tek polovinom 4. stoljeća. Tijelovo se slavi od 13. stoljeća. Slično je bilo i sa blagdanom Srca Isusova. Poticaj za njegovo uvođenje došao je iz Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. Ali tek 1765. Papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova.

I taj blagdan nije prihvatio samo kralj, biskupi i vjernici Poljske, ne samo članovi rimske Nadbratovštine, nego i redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica plemenitog francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi i u dušama vjernika urodio plodovima divne svetosti.

Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, Papa Pio IX. je 1856.g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj crkvi.

Isus sam izrazio želju da se slavi blagdan posvećen njegovom Presvetom Srcu.

U nastavku ćemo sada donijeti prikaz događaja tj. viđenja Srca Isusova u kojem je Isus izričito tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. do 1675. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove veliko ukazanje a zbilo se 16. lipnja 1675., u tijelovskoj osmini Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova. Okolnosti u kojima je Margareta Marija primila božansku poruku izgledale su ovako. Jednog se dana za vrijeme tijelovske osmine svetica nalazila na klanjanju u kapelici, najvjerojatnije pred izloženim Presvetim Sakramentom. I tada je, kako sama priznaje, od Gospodina primila prekomjerne milosti njegove ljubavi. Želeći odgovoriti na Gospodinovu susretljivost, osjetila je snažan poticaj da na ljubav uzvrati ljubavlju. Kako će to ostvariti naznačio joj je sam Spasitelj. Njegova izabranica ne može mu bolje očitovati svoju privrženost nego da ispuni ono što je od nje već više puta zatražio. Ona nije još ništa učinila da ljude upozna s pobožnošću prema Spasiteljevu Srcu, o čemu joj je on govorio već kod svoje prve objave. Ova je sada bila već treća po redu. Margareta je od samoga Isusa odabrana da ispuni tu veliku osnovu. Sama je svetica doduše prakticirala pobožnost Srcu Isusovu, ali još nije postala njezinim apostolom.

Spasitelj, kao i kod prvog viđenja očituje svoju veliku ljubav prema čovječanstvu ovim riječima:

“Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije ništa štedilo sve do iscrpljenja i skončanja da im posvjedoči svoju ljubav.”

Ono ih je ljubilo do kraja, kako to svjedoči i sveti Ivan opisujući posljednju večeru, pa je prema tome velika poruka u Paray-le-Monialu samo ponovna potvrda onoga što kaže sv. Ivan u Evanđelju:

“Ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav.” (Iv 13,1)

U ljubavi se Isus nije zaustavljao na pola puta, već išao do kraja.

Drugi je element sličan onome u drugome viđenju. Gospodin se svetici tuži što nije ljubljen:

“A kao zahvalnost od većine ne primam drugo do nezahvalnosti.”

Isus te nezahvalnosti označuje podrobnije. One se u prvom redu odnose na stav ljudi prema sakramentu Euharistije. U njemu je Isus predmet prezira, nepoštovanja, svetogrđa i hladnoće. A sve to je tim teže jer se radi o “sakramentu ljubavi”.

Isus zatim traži od svetice poseban blagdan u čast svoga Srca.

“Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i otprošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima.”

Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca.

“Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.”

Eto, to je ta velika Isusova poruka, koje se danas želimo sjetiti, a koju na osobit način izvršavamo kad svečano i po Isusovim uputama slavimo blagdan Srca Isusova. Poruka je to vrijedna da se u njezin sadržaj često zamislimo, da nas ona pomaže te ispuni nekim svetim nemirom kako bismo je što bolje ostvarivali.

Velika poruka dana Margareti Alacoque u Paray-le-Monialu u skladu je s Evanđeljem i zapravo njegova jeka. Ona izriče Božju spasiteljsku volju: Krist je došao i opet dolazi da potraži i pronađe ono što je bilo izgubljeno. Ona nam ponovno naglašava kako je velika Isusova ljubav prema dušama. Ta je poruka dana u vrijeme kad je vjerski pokret janzenizam u Francuskoj ohladio ljudska srca, odvraćajući ih od Božje ljubavi i od primanja Euharistije, sakramenta ljubavi. No, ta Isusova poruka time nije vremenski uvjetovana, već ima trajnu vrijednost koja se sastoji u tome što nas upravlja prema presvetom Kristovu čovještvu, po kojem imamo pristup i k njegovu božanstvu. Ona nas veže uz Spasiteljevu ljubav tražeći od nas obraćenje te neograničeno pouzdanje u Učitelja, koji je krotak i ponizan Srcem.

Sve je to tako divno da bi trebalo postati predmetom naše neprestane meditacije, da bi u nama moralo razvijati jednu posebnu duhovnost koja se temelji na ljubavi Srca Isusova. Po Paray-le-Monialu i svetoj Margareti Alacoque pobožnost Srcu Isusovu izišla je iz samostanskih zidina i ušla u kršćanski svijet, od privatne postala javna, od Crkve toliko puta i na tako svečan način odobrena i preporučena pobožnost. Objave u Paray-le-Monialu nisu i ne mogu postati predmetom vjere kao one sadržane u Bibliji. No, one su ipak pouzdan i prikla dan zov k Evanđelju. One nam ga približavaju pozivajući nas da još više prianjamo uz Isusa Krista, da njegovu osobu nastojimo što bolje upoznati. Pod tim razumijevamo onu spoznaju koja ide u dubine do srca. A samo takva spoznaja dovodi i do najprisnije međusobne ljubavi jer, kako netko reče, samo srce zna pravo govoriti srcu. Čovjek će najbolje razumjeti Krista ako bude upoznao njegovo Srce i bit će najprikladniji za njegovu ljubav ako se bude naučio osluškivati glas njegova Srca.

Dan u koji smo dobili veliku poruku Srca Isusova vrijedan je da ga pamtimo, te da ga uvijek sa zahvalnošću u srcu nosimo. On nam je donio novo svjetlo, on je poslije Duhova u našu povijest unio najviše svetog plamena, koji treba da božanskom ljubavlju zagrije svako srce. Priredio: o.Božidar Nagy, DI (www.katolici.org)

01.07.2011.

Aktualno

Predstavljena nova knjiga kardinala Josipa Bozanića

Na svetkovinu sv. Petra i sv. Pavla, u srijedu 29. lipnja, nakon zahvalnoga misnog slavlja za mlade volontere koji su sudjelovali u pripremi i odvijanju pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, u zagrebačkoj je katedrali u nazočnosti 1000 mladih, predstavljena nova knjiga zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića »Krist vas zove. Poruke mladima«.

Knjigu su predstavili vlč. Željko Faltak, priređivač knjige, mr. Domagoj Matošević, dosadašnji povjerenik za pastoral mladih te vlč. Ivica Budinšćak, novi povjerenik za pastoral mladih.

Željko Faltak izrazio je radost zbog predstavljanja knjige koja želi učiniti nešto, tj. biti još jedan korak u životu mladih. »Knjiga već po samoj naslovnici želi reći da je za one koji se nalaze u svakodnevici, za one koji žive u konkretnom životu na ulicama, u gradovima, selima, na fakultetu, radeći, u raznim situacijama, i koji se suočavaju sa svim teškoćama koje čovjek može zamisliti. I u toj situaciji sve nas Krist zove. To je bit ove knjige, koju kardinal želi reći svima nama. Mi to znamo, ali moramo si uvijek posvijestiti«, rekao je Faltak.
Istaknuo je i specifičnost knjige, koja, zapravo, sadrži dvije knjige u jednoj. Na desnoj strani su homilije u cijelosti, a na lijevoj strani su citati i poruke povezane s odgovarajućom fotografijom, kako bi i onima koji nemaju vremena čitati bili poticaj za određeni dan. Knjiga je podijeljena u dvanaest poglavlja, prvo je »Uskrsli Isus, izvor nade«, a posljednje »Zajedno u Kristu«. Tako sabire bitnu notu kršćanskog života: život započinje vjerom u Isusa Krista, koji je umro i uskrsnuo, koji je želio ovu Crkvu, a naš život završava u zajedništvu, jer nema Crkve bez zajedništva, i nema pravog zajedništva ako nema tog zajedništva u Isusu.

Zahvaljujući svim suradnicima i nakladniku Glasu Koncila, vlč. Faltak istaknuo je kako je knjiga nastala kao plod i poticaj Papinog pohoda Hrvatskoj, pa je početak i kraj ilustriran fotografijama susreta mladih s Papom.

Domagoj Matošević ukazao je na pojedine naslove koji nose snažne evanđeoske poruke. Mnogi mladi su se zbog pogrešnih slika o Bogu udaljili od duhovnog života, a Crkva im je postala dosadna institucija u kojoj nema života i radosti. No prava slika o Bogu je ona koju nam pokazuje Isus iz Nazareta. Kad se susretnemo s njegovom zauzetošću, svakome od nas postaje posve prirodno da ga častimo, slavimo i svjedočimo, rekao je vlč. Matošević. Kao model susreta s knjigom, preporučio je čitanje u obliku meditacije, druženje s porukom knjige, koja se treba »zapaliti« u čitateljima.

»Ova knjiga je dobar podsjetnik, poziv na svakodnevni status dana, neFacebooka, već života«, kazao je Ivica Budinšćak, jer ova knjiga »nije za štrebanje, već za učenje za zajednički život, na što upućuje i sam naslov«.

Na kraju svečanosti, koju je pjesmom popratio Nadbiskupijski zbor mladih, koji je pjevao i tijekom Papina pohoda, mladima se obratio kardinal Bozanić, koji je zahvalio vlč. Faltaku na prikupljanju i priređivanju knjige, za što je okupio mlade suradnike. Svim volonterima – redarima, animatorima, pjevačima i sviračima, članovima Zajednice »Cenacolo«, kao i redovnicama koje su sudjelovale u programu na susretu mladih s Papom osobno je uručio knjigu kao znak zahvale. (ika/vp,gk)

Knjiga kardinala Bozanića »Krist vas zove. Poruke mladima« može se po cijeni od 120 kuna naručiti putem interneta, na tel./faks 01/4874 319, nabaviti u Glasu Koncila na Kaptolu 8 u Zagrebu ili u bolje opskrbljenim knjižarama.

Poticaj za objavljivanje knjige u 2011. godini bio je pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i njegov nezaboravni susret s mladima na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 4. lipnja 2011.

U 12 poglavlja, na 228 bogato ilustriranih stranica, knjiga sadrži tematski uređene poruke mladima iz Kardinalovih homilija što ih je održao prigodom nacionalnih susreta mladih, hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu i drugim prigodama od 1998. do 2009. godine.

Svaka tematska jedinica započinje biblijskim tekstom, kao polazištem Kardinalovih promišljanja, poticaja i poruka, čime se želi pokazati kako je Božja riječ temelj svakog promišljanja Kristovih učenika.

U glavnu poruku knjige uvodi proslov šibenskog biskupa Ante Ivasa, koji poput mota poručuje mladima: »Usudite se … biti mladi ljudi … biti kršćani … oduševljeni Kristom…«

Knjiga je nastala iz želje da se svakoj osobi u razdoblju mladenaštva i odrastanja pomogne u zreloj i cjelovitoj izgradnji vlastite osobnosti za odgovorno vjerničko življenje u društvu, da nauči promišljati u slobodi, koja joj omogućuje da slobodno prihvati milost nenametljive Kristove radosne vijesti, u traženju ljubavi, sreće i uspjeha, koji nisu trenutni i koji nas ne zarobljavaju, već otvaraju put istinske slobode.

Osim kao duhovno štivo knjiga može poslužiti i kao korisni katehetski materijal, s vrlo aktualnom i sadržajnom građom, jer svaka tema može biti vrlo zanimljiva i poučna kateheza za mlade.

Aktualno

Nagovor pape Benedikta XVI. u zagrebačkoj katedrali

Draga braćo u biskupstvu i u svećeništvu, draga braćo i sestre!

Zahvaljujem Gospodinu za ovaj molitveni susret, koji mi omogućuje doživjeti poseban trenutak zajedništva s vama, biskupi, svećenici, posvećene osobe, bogoslovi i sjemeništarci, novaci i novakinje. Od srca vas pozdravljam te vam zahvaljujem za svjedočanstvo koje dajete Crkvi kao što su to učinili toliki pastiri i mučenici u ovoj zemlji, od svetog Dujma sve do blaženog kardinala Stepinca, ljubljenog kardinala Kuharića i mnogih drugih.

Hvala uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću na lijepim riječima koje mi je uputio. Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika.
Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, “odvjetnik” svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je “branitelj” Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.

“Jednim uistinu prinosom [Krist] zasvagda usavrši posvećene” (Heb 10,14). Ovaj izričaj iz Poslanice Hebrejima, malo prije naviješten, poziva nas da promatramo lik blaženoga kardinala Stepinca sukladno s Kristovim “likom” i njegovom Žrtvom. Kršćansko mučeništvo je zapravo najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji. Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim “da” sjedinjenim s onim Kristovim.
Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu.

I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promijenjenom društvenom okruženju, nalazeći misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima. Draga braćo u biskupstvu, želio bih ohrabriti prije svega vas u obavljanju vaše službe. Što budete više djelovali u plodnom suglasju među sobom i u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, to ćete se više moći suočavati s teškoćama našega vremena. Uz to je važno da se ponajprije biskupi i svećenici trajno zauzimaju za pomirenje među podijeljenim kršćanima, kao i među kršćanima i muslimanima, nasljedujući Krista koji je mir naš.
Svojim svećenicima ne propustite davati jasne duhovne, doktrinarne i pastoralne naputke. Crkvena zajednica doista u sebi sadrži zakonite različitosti, no ipak ne može vjerno svjedočiti Gospodina ako nema zajedništva njezinih članova. To od vas zahtijeva budno služenje u dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoće i čvrstoće. Draga braćo, prianjati uz Krista znači “čuvati njegovu riječ” u svim okolnostima (usp. Iv 14, 23).

S tim u vezi blaženi se kardinal Stepinac ovako izrazio: “Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života” (Omelia nella Solennita dei SS. Pietro e Paolo, 29 giugno 1943). Moralni se nauk Crkve, danas često neshvatljiv, ne može odvojiti od Evanđelja. Upravo na pastire spada da ga pouzdano nude vjernicima, kako bi im pomogli procijeniti svoje osobne odgovornosti, sklad između njihovih odluka i zahtjeva vjere. Tako se napreduje u onom nužnom “kulturalnom zaokretu”, da bi se promicala kultura života i društvo po mjeri čovjeka. Dragi svećenici, posebno vi, župnici, poznata mi je važnost i mnogovrsnost vaših obveza, u doba kad se nedostatak svećenika počinje snažno osjećati. Potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati vaše služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi. Velikodušno primajte one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji.

Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ćete biti učinkoviti djelatnici nove evangelizacije na koju ste pozvani da je ostvarite zajedno s vjernicima laicima, skladno i bez miješanja onoga što ovisi o zaređenom službeniku s onim što pripada sveopćem svećeništvu krštenih. Neka vam na srcu bude briga za duhovna zvanja: trudite se svojim oduševljenjem i vjernošću prenijeti živu želju da se velikodušno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom.

Dragi redovnici i redovnice, Crkva mnogo očekuje od vas koji imate poslanje svjedočenja u svakom vremenu onaj “način života koji je Isus, kao najuzvišeniji od posvećenih i misionar Oca za njegovo Kraljevstvo, prigrlio i ponudio učenicima koji su ga slijedili” (Esort. Ap. Vita consecrata, 22). Neka Bog bude uvijek vaše bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi današnjem čovjeku pokazao jasnim pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi Oca nebeskoga. Potpomognuti milošću Duha, govorite ljudima jezikom života koji je preobražen uskrsnom novošću. Sav vaš život postat će tako znak i služenje posvećenju koje je svaki kršćanin primio kad je pritjelovljen Kristu.

Vama mladima, koji se pripravljate za svećeništvo ili za posvećeni život, želim ponoviti da božanski Učitelj neprestano djeluje u svijetu i govori svakom pojedinom od onih koje je izabrao: “Slijedi me” (Mt 9,9). Taj poziv zahtijeva svakodnevnu potvrdu odgovora ljubavi. Neka vaše srce bude uvijek spremno! Herojsko svjedočanstvo blaženoga Alojzija Stepinca neka nadahne obnovu duhovnih zvanja među mladim Hrvatima. A vi, draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, svakako nastojte dati mladima u sjemeništima i novicijatima uravnoteženi odgoj, koji će ih pripraviti na služenje utkano u društvo našega vremena, zahvaljujući ozbiljnosti i dubini njihova duhovnoga života i studija.

Ljubljena Crkvo u Hrvata, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, “sol zemlje” i “svjetlo svijeta” (usp. Mt 5,13-14). Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi.

Predragi! Neka blaženi kardinal Alojzije Stepinac i svi Sveti vaše zemlje posreduju za vaš narod a Majka Spasiteljeva neka vas štiti! S ljubavlju udjeljujem vama i čitavoj Crkvi u Hrvata svoj apostolski blagoslov. Amen. Hvaljen Isus i Marija! (IKA)