godište XIII, broj 31(655) − 6. kolovoza 2017. godine
XVIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 17,1-9)
PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Komentar
Isusovo Preobraženje se zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje Vazmom. Taj čovjek, Isus Krist, nije samo čovjek i smrt nad njime ne vlada. Danas slavimo i mi svoje preobraženje. Ono je započelo našim krštenjem i neprestano se ozbiljuje i usavršuje sve „dok se pomoli Danica u našim srcima. (sv. Petar)
