godište XIII, broj 35(659) − 3. rujna 2017. godine
XXII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 16,21-27)
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”
Komentar
Gospodine! Kad si govorio o svom hodu u Jeruzalem, rekao si da će Te tamo uhititi, pogrditi, ubiti. Pa što mi možemo očekivati od ovoga svijeta, ako su Tebe, izvor svakog dobra, lišili života raspećem na križu? Što se uopće može očekivati od ljudske pravde, ako su Tebe, Boga, nepravedno osudili i smaknuli?
Došao si nam pomoći nositi križ, kako ne bismo drugom stavljali na leđa svoje muke. Došao si otkupiti svijet u našem srcu, u nama samima, da bi na svijetu bilo više ljubavi. Daj nam shvatiti da je spasenje u Tebi. I da nema pod nebom drugog spasenja niti drugog Spasitelja. I daj da, po čudesnom obraćenju moga srca, ja doprinosim svijetu pravde i ljubavi.