DOŠAŠĆE (ADVENT) i adventski vijenac
30. studenoga, I. nedjeljom Došašća, započinje nova crkvena godina. To milosno vrijeme poziva i potiče na bdijenje. Bdijmo u molitvi i sudjelujući na misama zornicama, koje su svakog dana u 6 sati ujutro. Nedjeljom su dakle mise u 6.00 i u 11.15, te nema mise u 9.15 sati, a djeca su pozvana sudjelovati na misi u 11.15 sati.
Došašće ili advent (lat.) je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan).
Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.
Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan “Slava” u misi, da bi taj tipično božićni himan (“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje?!”) jače odjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra “zornice” puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice “Pada s neba roso sveta”, “Poslan bi anđel Gabrijel” i mnoge druge.
Adventski vijenac
U vremenu crkvene godine koje zovemo došašće svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i – najvažnije – u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi “cvjetni aranžman” u ogoljeno zimsko doba, nego on, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.
Stariji će se sjetiti da “kod nas ranije nije bilo toga vijenca”. Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; “prenesen je” iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist – svjetlo).
29.11.2014.
