godište XIII, broj 33(657) − 20. kolovoza 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-657.PDF

XX. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 15,21-28)

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!”On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.

Komentar

Isus ove riječi upućuje ženi poganki: “Ženo, velika je tvoja vjera!” Žena traži od Isusa, ali ne na temelju svojih zasluga, nego jednostavno kuca na vrata njegova srca. Božji dar, bio mrvica ili čitav kruh, uvijek je nenaplativ, darovan iz čiste ljubavi onoga koji ga rasipno daje.
Gospodine, pouči nas tajnama svoga Kraljevstva! Daj nam Duha mudrosti, da svoj život gradimo na vrijednostima koje si nam dao u evanđelju!

godište XIII, broj 32(656) − 13. kolovoza 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-656.PDF

XIX. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 14,22-33)

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi pokone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”

Komentar

Valovi, oluje, protivni vjetrovi mogu ugrožavati naš svakodnevni život. Isus nam nije obećao lagodan život bez kušnji i poteškoća. Ali nam je obećao i darovao svoju prisutnost. Valja samo zadržati svoj pogled na njemu. Oluja je velika, vjetrovi su protivni, u mnogo prilika izgleda kao da tonemo. Kada je Isus ušao u lađicu zajedno sa spašenim Petrom, oluja i vjetar su utihnuli. Već sama Isusova prisutnost donosi mir. Najteže zlo koje se Isusovim učenicima može dogoditi je to da se odijele od njega.

godište XIII, broj 31(655) − 6. kolovoza 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-655.PDF

XVIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 17,1-9)

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO 

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Komentar

Isusovo Preobraženje se zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje Vazmom. Taj čovjek, Isus Krist, nije samo čovjek i smrt nad njime ne vlada. Danas slavimo i mi svoje preobraženje. Ono je započelo našim krštenjem i neprestano se ozbiljuje i usavršuje sve „dok se pomoli Danica u našim srcima. (sv. Petar)

godište XIII, broj 30(654) − 23. srpnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-654.PDF

XVI. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 13,24-30)

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on im reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’”

Komentar

Ova je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o neprijatelju – koji, dok drugi spavaju, posred žita posije kukolj – bliska svakodnevnom životu. Čovjek često doživi neprijateljstvo, čak i od onih koji mu izgledaju bliski. Kukolj, o kojemu je riječ, nije lako prepoznatljiv. Točno ga se može razlučiti tek u vrijeme žetve. Zato Isus poziva da se na taj trenutak čeka, da se ne ugrozi ono dobro sjeme koje donosi zdrav urod. Mi bismo brzo prelomili trsku koja je napuknuta i ugasili stijenj što tek tinja.