Hrvatski Caritas poziva sve građane, kao i hrvatske poslovne subjekte, da svojim novčanim prilozima priskoče u pomoć postradalim sugrađanima na području Požeške biskupije i Đakovačko-Osječke nadbiskupije te posvjedoče socijalnu osjetljivost i djelatnu ljubav.

U akciju je moguće uključiti se:
– pozivom na telefonski broj 060 9010 (doniramo 6,25 kn)
– uplatom na žiro-račun Hrvatskog Caritasa (IBAN HR05 2340 0091 1000 8034 0, poziv na broj 175)
– ili online uplatom (https://www.caritas.hr/product/donacija/)

Više o ovoj akciji možete saznati na Caritasovim stranicama.

“Uskrs – novi život” tema je izložbe otvorene na Cvjetnicu, 13. travnja, u Galeriji Farof – župni dvor u Vugrovcu. Izložbu je priredila Hrvatska udruga likovnih umjetnika i likovnih kritičara, u suradnji s KUD-om Dragutin Domjanić. Svoje radove izložilo je 20 umjetnika: Antonija Balić Šimrak, Vlatko Blažanović, Iris Bondora Dvornik, Nives Čičin Šain, Vinko Fišter, Nikola Grull, Ana Jakić Divković, Albina Jakić, Rudolf Labaš, Lucija Konda Labaš, Vladimir Meglić, Leila Michieli Vojvoda, Dubravko Mokrović, Anita Parlov, Srećko Planinić, Dijana Iva Sesartić, Krunoslav Stojanovski, Stipan Tadić i Petar Ujević.

Izložbu je otvorio predsjednik Skupštine Grada Zagreba Darinko Kosor, istaknuvši da je važno da se takvi kulturni događaji održavaju i u rubnim dijelovima Grada, a ne samo u njegovu centru. O izlošcima, na kojima su zastupljene brojne umjetničke tehnike, od slikarstva do kiparstva i trodimenzionalnih umjetničkih izričaja, u ime priređivača govorili su Sanda Stanaćev Bajzek, te Srećko Planinić, član vodstva Udruge i jedan od autora izlagača. “Isusovo Uskrsnuće postalo je nova dimenzija stvarnosti koja je odredila i naš cilj i smisao postojanja: sjedinjenje konačnog i beskonačnog, čovjeka i Boga. I umjetnost svojim djelovanjem konačno preobražava u beskonačno, pobjeđuje vlastitu smrtnost i upisuje se trajno u kolektivnu memoriju”, istaknula je Stanaćev Bajzek.

Umjetničku večer svojim pjevanjem uljepšali su mješoviti zbor župe Vugrovec te dječji zbor “Miholjice”. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.

Na referendumu za brak, održanom 1. prosinca 2013., gotovo dvije trećine onih koji su izašli na birališta izjasnilo se ZA to da brak i Ustavom RH bude zaštićen kao osnovna jedinica ljudskog društva.

Referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” Glasačkim kutijama pristupilo je oko 38% birača, a njih gotovo 66% zaokružilo je ZA, dok je protiv bilo oko 34% građana. Državno izborno povjerenstvo 10. prosinca je i službeno objavilo da je na referendumu donesena odluka o dopuni Ustava RH navedenom odredbom o braku.

Podsjetimo, akciju je organizirala građanska inicijativa “U ime obitelji” – www.uimeobitelji.net, a tijekom dva tjedan u svibnju prikupljeno je više od 750.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Njime građani traže da se brak u Ustavu RH definira jedino kao zajednica muškarca i žene.

Poziv na glasovanje ZA brak svima su uputili i naši biskupi, potičući vjernike i sve ljude dobre volje da se odvažno zauzmu za obitelj kakvu je Bog od početka želio i u kojoj se kao Bogo-čovjek rodio Isus Krist.

U nedjelju, 1. prosinca održat će se referendum o braku i obitelji. Tog dana svi vjernici i ljudi dobre volje pozvani su izići na referendum i zaokružiti ZA brak i obitelj, da brak i Ustavom RH bude zaštićen kao osnovna jedinica ljudskog društva.

Referendumsko pitanje glasi: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”

Akciju je organizirala građanska inicijativa “U ime obitelji” – www.uimeobitelji.net, a tijekom dva tjedan u svibnju prikupljeno je više od 750.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Njime građani traže da se brak u Ustavu RH definira jedino kao zajednica muškarca i žene.

Poziv na glasovanje ZA brak svima su uputili i naši biskupi, potičući vjernike i sve ljude dobre volje da se odvažno zauzmu za obitelj kakvu je Bog od početka želio i u kojoj se kao Bogo-čovjek rodio Isus Krist.

Miroslav Bulešić, blaženi

28. rujna 2013. u pulskoj Areni bit će proglašen blaženim don Miroslava Bulešića, mučenik ubijen od strane komunista 24. kolovoza 1947. u Lanišću. Bulešić je izboden nožem u župnom stanu neposredno nakon mise pod kojom je mons. Jakob Ukmar, unatoč zabranama vlasti, podijelio sakrament krizme.

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrde u Buzetu i okolnim župama. “One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren”, svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. “Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga”, rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: “Samo jedanput će se umrijeti”. Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: “Isuse, primi dušu moju!”.

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. godine predano Kongregaciji u Rim.

Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.

Predstavnik Svetog Oca na slavlju proglašenja blaženim u Areni u Puli je kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih.

Službena web stranica beatifikacije je https://miroslavbulesic.hr.

24.08.2013