Na svom prošlogodišnjem zasjedanju biskupi Hrvatske biskupske konferencije odlučili su u jubilarnoj 2025. godini posvetiti hrvatski narod i Domovinu Presvetom Srcu Isusovu. Dan posvete bit će na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025. u 19 sati u crkvama diljem Hrvatske, a započet će zvonjenjem zvona u trajanju od pet minuta. Nakon zvonjenja započet će euharistijsko slavlje. Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu molit će se nakon popričesne molitve, a prije završetka euharistijskog slavlja.
Dođimo svi u petak u 19 sati u našu župnu crkvu, na svetu misu posvete hrvatskog naroda i Domovine Srcu Isusovu!
Tom prigodom, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodit će u petak 27. lipnja 2025., na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, euharistijsko slavlje u dvorištu Bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj (ulaz Draškovićeva 54).
Misno slavlje započinje u 19 sati, a nakon Popričesne molitve uslijedit će Čin posvete hrvatskoga naroda i domovine Presvetomu Srcu Isusovu.
Prijenos misnog slavlja moći će se pratiti u programu Hrvatskoga katoličkog radija i u programu Radio Marije te na YouTube kanalu Radio Marije. Na Laudato TV-u moći će se pratiti prijenos misnoga slavlja iz Svetišta Gospe Sinjske u Sinju.
Kardinal Robert Francis Prevost, koji je izborom za papu 8. svibnja 2025. uzeo ime Lav XIV., 69-godišnji je redovnik augustinac iz Sjedinjenih Američkih Država, dosadašnji pročelnik Dikasterija za biskupe.
Robert Francis Prevost rođen je 14. rujna 1955. u Chicagu. U novicijat redovnika augustinaca u provinciji Naše Gospe od dobrog savjeta u Saint Louisu stupio je 1977., a 29. kolovoza 1981. položio je svečane zavjete. Studirao je na Katoličkom teološkom učilištu u Chicagu, gdje je diplomirao teologiju.
Kako prenosi IKA, kao 27-godišnjaka redovnički poglavari poslali su ga u Rim, gdje je studirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskog (Angelicum). Za svećenika je zaređen 19. lipnja 1982. godine. Magistrirao je 1984., nakon čega je poslan u misije u Chulucanas, u Piuri u Peruu, gdje je ostao od 1985. do 1986. godine.
Doktorirao je 1987. s tezom: „Uloga mjesnog priora u redu Svetog Augustina“. Iste je godine izabran za ravnatelja za zvanja i ravnatelja misija provincije augustinaca Majke dobrog savjeta u Olympia Fieldsu u Illinoisu. Godine 1988. poslan je u misije u Trujillo kao ravnatelj zajedničkoge formacije kandidata za redovnike augustince u vikarijatima Chulucanas, Iquitos i Apurímac. Ondje je služio kao prior od 1988. do 1992., a kao ravnatelj formacije od 1988. do 1998. i nastavnik od 1992. do 1998. U nadbiskupiji Trujillo bio je sudski vikar od 1989. do 1998., kao i profesor kanonskog, patrističkog i moralnog prava u bogosloviji San Carlos e San Marcelo
Za priora provincije Majke dobrog savjeta u Chicagu izabran je 1999. Nakon dvije i pol godine, provincijski kapitul izabrao ga je za generalnog priora, a na istu službu ponovno je izabran 2007. godine. Od listopada 2013. služio je kao nastavnik i provincijalni vikar do 3. studenoga 2014., kad ga je papa Franjo imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Chiclayo u Peruu, istodobno ga imenovavši biskupom s naslovnom dijecezom Sufar. Kanonsko upravljanje biskupijom preuzeo je 7. studenoga u nazočnosti apostolskog nuncija Jamesa Patricka Greena. Biskupom je zaređen 12. prosinca, na blagdan Gospe Guadalupske.
Kao biskup Chiclaya služio je od 26. studenoga 2015. U ožujku 2018. postao je drugi dopredsjednik Biskupske konferencije Perua. Papa Franjo imenovao ga je članom Kongregacije za kler 2019. godine, a 2020. članom Kongregacije za biskupe. 15. travnja 2020. papa ga je imenovao apostolskim upraviteljem dijeceze Callao.
30. siječnja 2023. papa Franjo imenovao je mons. Prevosta prefektom Dikasterija za biskupe i predsjednikom Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Kardinalom je imenovan 30. rujna 2023. godine.
Za poglavara Katoličke Crkve izabran u četvrtom krugu glasovanja u četvrtak 8. svibnja 2025. i kao novi papa uzeo je ime Lav XIV.
Papa Franjo (1936.-2025.) preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 89. godini života, u svojoj rezidenciji Casa Santa Marta u Vatikanu, prenio je Vatican News.
U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:
„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.”
Nakon odreknuća pape Benedikta XVI., kardinali su u srijedu 13. ožujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima koji su uslijedili, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je nakon točno 1100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo.
Nakon što se toga 13. ožujka u 19:05 nad Sikstinskom kapelom pojavio bijeli dim te nakon već opjevanih riječi kardinala protođakona, a bio je to kardinal Jean-Luis Tauran: „Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!“, i nakon što je odmah potom obznanio njegovo ime: „Eminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Georgium Marium, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio, qui sibi nomen imposuit Franciscum“ („Javljam vam veliku radost: imamo Papu! Preuzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo“), na Trgu sv. Petra u Vatikanu zavladala je velika radost i iščekivanje njegove pojave.
A onda se okupljenima i cijelome svijetu, koji je s velikom pozornošću putem medija pratio izbor novog pape, obratio Franjo znakovitim i pomalo neočekivanim načinom i riječima: „Braćo i sestre, dobra večer! Vi znate da je dužnost konklave bila dati Rimu biskupa. Čini se da su moja braća kardinali otišli po njega gotovo na kraj svijeta. No tu smo… Zahvaljujem vam na prihvaćanju. Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega želio bih izmoliti molitvu za našega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!“
Potom se novi Papa zajedno s vjernicima pomolio u tišini i nastavio: „A sada započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put Rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo. Želim da vam ovaj put Crkve koji danas započinjemo i u kojemu će mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovoga tako lijepoga grada. Sada ću podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U tišini molite za mene.“
Već u tim spontanim, iz srca izrečenim porukama bile su naznačene mnoge bitne sastavnice pontifikata pape Franje – običnim pozdravom „dobra večer“ želi naznačiti da razumije svakodnevicu te da joj daje važno mjesto u svome i u služenje Crkve. Nazivajući se „rimskim biskupom“ ne dokida papinsko prvenstvo već naglašava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu. Riječju „put“ već je tada naznačio da će željeti Crkvu na putu prema čovjeku te će i sam na tome putu uporno ustrajavati, a riječju „veliko bratstvo“ naznačit će osobito svoj međureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe kaže da dolazi „s kraja svijeta“, na neki način vraća istim putem koji je njegova obitelj 1929. g. prevalila u suprotnom smjeru ukrcavši se u Genovi na brod prema Argentini.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! I svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru Božjem! Amen.
Više o Papinu životu može se pronaći na stranicma IKA-e i Zagrebačke nadbiskupije.
Veliki križni put u Župi Vugrovec održan je u nedjelju 6. travnja 2025. I ove godine na petu korizmenu nedjelju Župa sv. Franje Ksaverskog organizirala je molitveni hod za križem, a 14 postaja raspoređeno je po brežuljcima i dolinama velikog dijela Župe. Uz župnika Filipa Lucića, pokorničku molitvu predvodili su brojni vjernici svih uzrasta – od najstarijih do djece. Stotinjak župljana i gostiju razmatralo je i proživljavalo Spasiteljevu muku kroz naizmjenično nošenja zavjetnog križa i kroz napore kretanja brdovitom prirodom.
Molitveni hod započeo je u novoobnovljenoj župnoj crkvi, a druga postaja bila je u grobljanskoj crkvi sv. Mihalja na brijegu, koja se još obnavlja nakon potresa. Sljedeće četiri postaje razmatrane su uz raspela postavljena u prirodi, a sedma postaja moljena je u kapelici naselja Goranec. U nastavku križnog puta slijedio je uspon do nekadašnje crkve sv. Benedikta te spuštanja do raspela i “stare hiže” uz župni dvor, ispred koje je održana završna molitva i blagoslov sudionika.
Na velikom križnom putu po Župi na svoj način svake godine sudjeluju brojni vjernici, među kojima su i oni kojima je takav hod pretežak, ali svoj doprinos daju molitvom te gostoprimstvom i organiziranjem okrepe za hodočasnike.
Ljetno računanje vremena započinje u nedjelju, 30. ožujka 2025., u 2 sata, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 sata računa kao 3 sata.
Dakle, kazaljke se u nedjelju rano noću pomiču za jedan sat naprijed pa svi pripazimo da nedjeljne mise počinju sat vremena ranije – ako još nismo promijenili vrijeme na svojim satovima.
