godište XXII. broj 24(1105) − 21. lipnja 2026. godine
XII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU Mt 10,26-33
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
“Dakle, nemojte ih se bojati! Ništa nema skriveno što neće trebati da se otkrije, ni tajno što neće trebati da se dozna. Što vam kažem u tami, recite na svjetlu, što čujete u skrovitosti, propovijedajte na krovovima! Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.
Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi izbrojene. Dakle: ne bojte se! Vrjedniji ste od mnogo vrabaca.”
“Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.”
Komentar:
Neprijatelj čovjeku od početka, otac laži i ubojica ljudi – đavao, stalno je prisutan. Stoga nam se valja bojati onih koji žele uništiti istinski život i uvući u prokletstvo grijeha i zla. Za sve drugo: “Ne bojte se!” Riječ koja se tri puta ponavlja u današnjem evanđelju je: “Ne bojte se!” Da se je Isus bojao ne bi ništa učinio.
Prema Isusu, progonitelji vjere nemaju zadnju riječ, pa ni onda kada zadaju tjelesnu smrt. U Božjim je rukama prijelaz iz smrti u život i uskrsnuće. Božjem planu može poslužiti i progonstvo. Povjerenjem u Boga imamo dar ustrajnosti, čime svjedočimo za Boga.
BISERNI PRSTEN – PRIČA O PRAVIM VRIJEDNOSTIMA
Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu: “Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…”. Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.” “V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i nemoj prihvatiti manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.” Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvati ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu. Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.” “To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću: “Reci učitelju, momče, da mu, ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.” “Pedeset osam zlatnika?!” uzviknuo je mladić. “Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…” Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo. “Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.
Sakremenat svetog krštenja primili su:
ANA FIŠTER drugo dijete Filipa i Marije r. Rožić iz Vugrovca
SARA SARAF drugo dijete Zorana i Monike r. Hanžek iz Đurđekovca
Roditeljima želim obilje Božjega blagoslova u odgoju djece!
Ovih dana napustili su nas:
ĐURO FIŠTER iz Đurđekovcu u 82. god.
STJEPAN DOMENKUŠ iz Gornjeg Vugrovca u 81. god.
Dobri Bože primi ih među svete i izabrane svoje!
MINUTA MUDROSTI!
“Postoji li minuta mudrosti?” “Svakako” odgovori učitelj. “Ali minuta je prekratko vrijeme.” “A pedeset devet sekundi je predugo.” Zbunjenim učenicima učitelj je potom rekao: “Koliko vremena treba čovjeku da ugleda mjesec?” “Čemu sve te godine duhovnog napora?” “Možda je potreban čitav život da čovjek otvori oči. Pogled se dogodi u trenutku.” Puno ljudi dolazi se tužiti da im je duša prazna. Ispred sebe vide sebe. Sve manje je onih koji vjeruju da će doći do sreće dajući, ne stvari, već dajući prvenstveno sebe. Živjeti za druge, pa čak i u onom najosnovnijem – za svoje najbliže u obitelji – postalo je rijetkost. Ljudi smo programirani da tražimo sreću mazeći svoje strasti, želje, porive. Iscrpljuju nas vlastita djeca, vlastite majke i očevi, prijatelji. Kradu nam, čini se, pravo da sebi ugađamo, pravo koje nadire tamo negdje iz naših vlastitih dubina a koje nas tjera da zahtijevamo, da zapovijedamo, da namećemo. Možda bi stvar i upalila kad i svi drugi ne bi radili isto. Posljedice: samosažaljenje, jadikovanje, bijeda. Oči pune, a duša prazna!
Kaže Isus: “Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?”
RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 22. VI. – 28. VI. 2026.
- PON.
– – – - UTO.
– u 18.00 sati + Obit. Brkić, Koši, Faust, Jakopović, Lovrić i dvije nakane, IVAN i MIRA Đurinec i obit. Perešin, GRGA, MARICA, STJEPAN i MARICA Pekčec, MATO i KATA Kuzmec - SRI.
– u 18.00 sati + IVAN Trempetić, IVAN st. i ml. Gračak - ČET.
– u 18.00 sati + IVAN Hojanić, MIHAEL Pijetlović - PET.
– – – - SUB.
– u 17.00 sati – Vjenčanje - NED.
– u 9.00 sati + ŽELJKO, MATO i MANDA Damjanović, MARKO, RUŽA i MARA Baotić i nakana, PETAR i BARBARA Kemfelja,STJEPAN Štimac, NINA god. i obit. Marković
– u 11.00 sati – Župna
– u 16.00 sati – U GORANCU
OBAVIJESTI – 21. lipnja 2026.
Srijedom je proba zbora u 19.00 sati. Novi članovi dobrodošli!
Hodočašće na TRSAT je 22. lipnja. Cijena: 20 EURA.
Polazak je u 6.00 sati, a povratak do 20.00 sati.
Župni ured možete dobiti i putem telefona 01 2044255 ili 098814885.
Imate najnoviji broj Župnog listića.
Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 250
