godište XX. broj 30(1008) − 28. srpnja 2024. godine
XVII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Iv 6,1-15)
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhova, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Komentar:
Uvijek se očekuje i čovjekova suradnja. Elizeju je kruhove donio “neki čovjek iz Baal Šališe”, dok su Isusu doveli dječaka koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Nakon toga događa se čudo. Sveti nam pisci tako poručuju da uvijek, kad se nađe onaj tko ima i bude spreman podijeliti s onima koji nemaju, nastupa čudo i Božji blagoslov.Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
VUČICA – STVARI NISU KAKVE SE ČINE NA PRVI POGLED
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu. Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti. Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi. Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim. Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine… Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo. Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta. Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije pokvarilo i usmrdjelo. Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!” Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
PROPOVIJED ZA RAZBOJNIKE
Dok je prelazio granicu, nekog je svećenika presrela razbojnička družba. Razbojnici ga okruže, a njihov vođa reče: – Sad ćeš održati propovijed, ali takvu da bude nama po volji!
Svećenik shvati svoj položaj. Ne održim li propovijed sa mnom je gotovo, pomisli. U sebi se pomoli svetom Bartolomeju, zaštitniku svih nevoljnika, te se popne na panj kao da je propovjedaonica.
Razbojnici su skinuli kape i napeto čekali da progovori. – Vaš život sliči Isusovu životu – otpočne svećenik. – Kako to? – pitaju razbojnici. – Pa tako – odvrati svećenik – što je Isus rođen kao siromah, a i vas nije zapalo bogatstvo. On je u mladim godinama pomagao svetom Josipu pri tesarenju. I vi ste morali raditi, inače bi vas otac istukao. Kad je Isus odrastao, lutao je zemljom. Poput Njega, i vi ste malo ovdje, malo ondje. Isusa su uhitili, a i vi niste bili lišeni toga. Njega su razapeli na križ, dok vas čekaju vješala. Isus je sišao nad pakao, kamo ćete i vi dospjeti.
No, kako vas se svidjela moja propovijed? – Dobra je bila – odgovore razbojnici, a njihov vođa tutne mu u ruke kesicu zlata. Kad se dovoljno udaljio, svećenik se okrene i vikne: – Jedno sam vam zaboravio reći:
ISUS JE UZAŠAO NA NEBO, ALI VI NEĆETE!
Poljska narodna priča
“Budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi.” (Sv. pismo)
DAROVI ZA CRKVU
- Obitelj BABIĆ Breg 95, Đurđekovec 50 €
- N. N. 50 €
Svim darovateljima iskreno hvala!
Sakramenat svetoga krštenja primili su:
MATEA KATIĆ prvo dijete Daniela i Vesne r. Bratec, Benčakov dol, Šimunčevec
LEON MARJANOVIĆ treće dijete Petra i Tine r. Pavlović iz Vugrovca
Roditeljima želim obilje Božjega blagoslova u odgoju djece!
ZAŠTO SAM ČOVJEK NADE
Zato što vjerujem da je Bog nov svakim jutrom, da i u ovom trenutku stvara svijet, a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost…
Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga… Nego jednostavno – jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne. Ja sam čovjek nade jer vjerujem da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj, koji svakoga jutra onome koji ga prima daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.
Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga. Pomislite na proroke i svece, koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti i na put nam baciše snop novoga svjetla. Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga. Jedno je Ivan XXIII. I Koncil. Nismo se nadali ni jednom ni drugom.
Zar smijemo misliti da se danas Bog u svojoj dovitljivosti iscrpio? Nadati se – to je dužnost, a ne luksuz. Nadati se – to ne znači sanjariti, upravo obrnuto: nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.
Blaženi koji se usuđuju sanjati a spremni su platiti veliku cijenu da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.
Bruxelski nadbiskup L. J. Suenens
RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 29. VII. – 4. VIII. 2024.
- PON.
– u 8.00 sati – Nakana - UTO.
– u 18.00 sati + MARICA god. Kovačić, ANA god. IVAN, JOSIP i CILA Dutković, MILKA i STJEPAN Beštak, MARTINA, RUŽICA i obit. Vuger, obit. Galović, FRANJO Šimunjak i BARA Vukas, ANICA, STJEPAN i FRANCA Hrenović, obit. Škes i na nakanu - SRI.
– u 8.00 sati – Nakana - ČET.
– u 18.00 sati – Nakana Molitvenih vjenčića - PET.
– u 15.00 sati – Vjenčanje - SUB.
– u 8.00 sati – Na čast sv. Franje Ksaverskoga - NED.
– u 9.00 sati – Župna
OBAVIJESTI – 28. srpnja 2024.
U petak slavimo Majku Božju anđeosku – PORCIJUNKULOVO. Prošćenje u Sesvetskoj Sopnici. Svečana sveta misa je u 19.00 sati, a u utorak, srijedu i četvrtak trodnevnica u 19.00 sati.
Odlukom zagrebačkoga nadbiskupa msgr. Dražena Kutleše, našoj župi je dodijeljen župni vikar (kapelan), mladomisnik vlč. MARKO ŠIMUNDIĆ. Dobro nam došao!
Po odluci HBK, od 1. srpnja, misni stipendij je 10 €.
Kroz srpanj i kolovoz nedjeljne svete mise su u 9.00 sati.
Vama koji ste na godišnjem ili se spremate na godišnji, želim da odmorite i dušu i tijelo i neka vas dobri Bog blagoslovi!
Župni ured možete dobiti i putem telefona 01 2044255 ili 098 814885.
Župni mail je ured@zupa-vugrovec.com.
Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA župni listić…
Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 180
