godište XIII, broj 4(628) − 22. siječnja 2017. godine
III. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 1,12-23)
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: “Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku, onima što mrkli karaj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.” Otada je Isus počeo propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostaviše mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
Komentar
Petar, Andrija, Ivan i Jakov ostavljaju mreže, lađu i oca. Zbunjuje ta spremnost koja kao da otkida od najvećih ljubavi. Ali, mjera je uvijek svjetlo.
Gospodine Isuse Kriste! Dođi k nama i danas, budi u ovoj našoj zemlji “Galileji poganskoj”, da činiš iste čudesne stvari kao u vrijeme Tvoga hoda zemljom – da narodu koji u tmini hodi svjetlost jarka osvane!
Pogledaj, Gospodine, sve nas sabrane i daj nam milost da u Tvome pogledu prepoznamo to svjetlo koje raspršuje tamu i pobjeđuje svaku slabost.
