godište XIII, broj 6(630) − 5. veljače 2017. godine
V. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 5,13-16)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti’ Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”
Komentar
Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Sol sama po sebi nema smisla, ona je sva u službi druge hrane kojoj dodaje svoj okus. Ako sol ne odgovara toj namjeni, onda više nije vrijedna ni da postoji. Ona se baca. Biti sol zemlje ozbiljan je poziv. Kao što je i ozbiljna Isusova opomena da sol može obljutaviti, da se može baciti i gaziti. Mi smo, kao učenici Isusovi, odgovorni hoće li ovaj svijet biti ukusniji, životniji.
“Vi ste svjetlo svijeta!” Na svjetlu je da gori, da rasvjetljuje prostor, da ljudi vide, da se snađu. Isusov će učenik promašiti cilj svoga poslanja i života ako prikrije to svjetlo što ga je primio od svoga Učitelja. To svjetlo mora biti u služenju svijetu. No, nismo uvijek spremni da nas se stavi na svijećnjak kako bismo rasvjetljavali tamu svijeta.
I u prvoj i u drugoj usporedbi Isus vrlo izravno kaže: “Vi ste!”
Danas mi se valja zapitati: A jesam li ja svjetlost svijeta i sol zemlje?
