godište XIII, broj 19(643) − 7. svibnja 2017. godine
IV. VAZMENA NEDJELJA (Iv 10,1-10)
U ono vrijeme: Reče Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.” Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”
Komentar
Isus se predočuje u jednostavnoj slici vrata i dobroga pastira. Pastir je sav u službi ovaca. One prepoznaju njegov glas i otkrivaju da je vrijedno ići upravo za njim.
Gospodine! U Tebi i po Tebi tako nalazimo sklonište. Ti si jedini koji ništa ne tražiš za sebe, jer si dostatan samome sebi, jer si punina života i sve je Tvoje. Ti si vrata na koja smijemo ulaziti i izlaziti i ispašu nalaziti. No, često lutamo i okrećemo Ti leđa. A Tvoja su vrata pak uvijek otvorena.
Dobri pastiru! Vrata moga srca pak često su zatvorena za Tebe. Daruj mi milost da se ohrabrim vrata otvoriti, te srce raspoložiti za povjerenje i ljubav!
