Papa Ivan Pavao Veliki otišao je prije šest godina u Kuću Očevu. No, o njemu njemu i njegovu djelu još uvijek sve većom snagom bruji čitav svijet, a ovih dana bit će u Rimu uzdignut na čast oltara. Riječi zahvale i poštovanja za njegovo svjedočenje upućuju vjernici svih vjera, pa i oni koji se proglašavaju ateistima i agnosticima. Mogli bismo i mi, opet, redati velike riječi i ponavljati ono što je već izrečeno, ali kao Hrvati katolici imamo svoje specifikume u odnosu prema Papi pa ćemo se time i ravnati. Valja nam se osobno prisjetiti i za budućnost zabilježiti djela koja nam učini ovaj veliki i sveti Papa.

Ivan Pavao II. uzdrmao je temelje bezvjernog komunizma i pomogao mnogim narodima da dođu do svoje slobode. Podupirao je stvaranje hrvatske države i u maglama svjetskih zloba i nejasnoća isticao pravo na naše samoodređenje, slobodu i dostojanstvo. Tri puta je posjetio “plemenitu zemlju Hrvatsku”, pa i usred ratnog vihora koji je harao našom državom. Papa se u svim prigodama jasno zauzeo za naša narodna prava, savjetujući pritom da uvijek u svom okruženju budemo čimbenik mira, pomirenja i opraštanja. Hrvatska država je stvorena, a Papa je do zadnjeg daha bdio nad njenom sudbinom. Od Hrvatske i Hrvata je mnogo očekivao, a budućnost će pokazati koliko smo časni i kako ćemo odgovoriti na temeljna načela koja je on s Crkvom katoličkom zastupao.

Prigodom svog drugog pohoda Hrvatskoj na čast oltara uzdigao je prvog heroja u koloni hrvatskih pobjednika, zagrebačkog metropolitu kardinala Alojzija Stepinca, te ga tako postavio za svjetionik budućim naraštajima da prema tom svetom čovjeku ravnaju svoju ovozemnu vjeru i kršćansko domoljublje. Beatifikacijom kardinala Stepinca skinuo je hrvatsko domoljublje s križa, a narod ohrabrio da ustrajno kroči u budućnost ljubeći, poput Stepinca, Boga, Crkvu i Domovinu. Isticanjem mučeništva i svjedočanstva kardinala Stepinca pomogao je i Crkvi u Hrvata da manje luta i da jasnije ocrta svoj put služenja hrvatskom narodu. Uz svetačku dimenziju, Papa je uvažio i onu domoljubnu koju su i neki crkveni ljudi htjeli odrezati od Stepinčeva djela. Za uzore katolicima je u sljedećim pohodima Hrvatskoj proglasio blaženom sestru Mariju Petković u Dubrovniku, a u Banja Luci uzornog laika Ivana Merza. Htio je da hrvatski naraštaji upru pogled prema Svetoj Hrvatskoj, te da u ozračju vjere i svetosti grade svoju budućnost.

Narode svijeta, pa i nas Hrvate usmjeravao je, osobnim primjerom pokazujući i svjedočeći, prema Kristovoj istini i ljubavi. Uz naslov “Veliki” moglo bi mu se sigurno pridodati i “Papa ljubavi” ili “Papa života”. Nauk kojeg je donosio svijetu sve je ovo neraskidivo nosio u sebi. Ipak, encikliku “Evangelium vitae” Papa je smatrao stožerom svojeg naučavanja i nastavkom enciklike “Humanae vitae” pape Pavla VI. Hrabro se usprotivio i kritičarima iz crkvenih redova i beskompromisno odbio ponudu sinkretističkog “novog morala”. Upravo zbog ovakvog stava nije dobio Nobelovu nagradu koju je deset puta zaslužio. Sve to govori s kakvim je i s kakvim svijetom i snagama imamo posla.

Ivan Pavao II. – Papa ljubavi kao i mnoge pape prije njega zalagao se i borio za ljudsku ljubav, obitelj i život. Suprostavio se dramatičnom ubijanju nerođenih i eutanaziji, suprostavio se ratovima i terorizmu dajući svijetu ponudu Kristova nauka koji jedino spašava. Pokazao se i kao iskren zaštitnik žena i svih drugih potlačenih ljudi.

Sve ovo sadašnji i budući hrvatski naraštaji ne smiju zaboraviti. Uz dužno sjećanje i zahvalnost valja ojačati odluku da ćemo uvijek ostati vjerni Kristu i po primjeru velikog pape Ivana Pavla II. na milost uzvratiti radošću života i ljubavi. Time se danas, budimo realni, na ovim prostorima gdje demografski izumiremo ne možemo baš dičiti. I čini nam se na trenutke da nam Papa zajedno s Kristom ponavlja: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.” (Lk 23, 29) Pouka je jasna: zamislimo se nad svojim svjedočenjem vjere, nad svojim doprinosom ljubavi i životu u ovom narodom koji svojom kapljom pomaže tkati slap Crkve Božje. To je Papa od nas uvijek želio! Zato: obrišimo suze i učinimo svoje “Za Boga i Hrvatsku dragu!. I na nebu Papa će nam biti zahvalan!

(m.k.)