godište XIII, broj 12(636) − 19. ožujka 2017. godine
III. KORIZMENA NEDJELJA – BEZIMENA (Iv 5,1-15)
U ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svome sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.”
Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Odakle ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?” Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”
Komentar
Samarijanka Isusu najprije pomalo prijezirno kaže: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene?”, zatim važe, ispituje: “…ta nemaš ni čime bi zahvatio…”, da bi ga na kraju oslovila: “Gospodine, vidim da si prorok.”
Bio je to razgovor pun obrata u kojemu Isus od prosjaka vode postaje darivateljem.
Samarijanka uvijek ide istim putem: zagrabi vodu, napuni krčag i vraća se kući. I sutra će biti isto kao i danas. I odjednom se pojavljuje netko tko je gleda drugačijim očima. Nudeći joj novi pogled na svijet.