godište XIV, broj 32(708) − 26. kolovoza 2018. godine

ŽUPNI-LISTIĆ-708.PDF

XXI. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Iv 6,60-69)

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je i prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”
“A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”

Komentar

“Kome da idemo?” Sami su srušili sve mostove iza sebe. Svu su nadu položili u Isusa, sve su prilike vlastitog života povezali s njime, odrekli se dotadašnjeg načina života. Isus će postati živi kruh koji postaje nenadomjestivom hranom. Vjernost je veoma dinamična; ona je traženje, otkrivanje, divljenje, iznenađenje. Vezati se uz Njega ne znači biti okovan, već slobodan i u neprestanom hodu u otvorenosti za iznenađenja i novosti.

PRIČA O MOLITVI I LISICI

Jedno ti ne znaš, o, mudri čovječe…

U Egiptu, gdje je u prva kršćanska vremena bilo puno velikih manastira, jedan se monah družio s neobrazovanim jednostavnim seljakom – felahom. Jednom je prilikom taj seljak rekao monahu:

“I ja štujem Boga koji je stvorio ovaj svijet! Svaku večer nalijevam u zdjelu kozjega mlijeka i stavljam ga pod palmu. Noću Bog dođe i popije moje mlijeko. Jako mu se sviđa! U zdjeli nikada ne ostane ni kapi!”

Kada je čuo te riječi, monah nije mogao, a da se ne nasmije. Blagim i razumnim riječima objasnio je prijatelju da Bogu ne treba kozjega mlijeka. Međutim, seljak je tvrdoglavo tjerao svoje. Tada mu je monah predložio da sljedeću noć potajice prate što će se dogoditi nakon što posudu s mlijekom ostave pod palmom.

Rečeno-učinjeno: te noći monah i seljak pritajiše se nedaleko od palme i uskoro su pri mjesečini ugledali kako se k zdjeli prikrada lisica. Popila je sve mlijeko i oblizala zdjelu. Seljak je bio kao gromom pogođen.

“Da”, skrušeno je priznao, “sada vidim da to nije bio Bog!” Monah ga je htio utješiti pa mu je uzeo objašnjavati da je Bog duh, da je potpuno drukčiji od našega svijeta, da ga ljudi mogu upoznati na poseban način… No seljak je samo stajao pred njim oborene glave, a onda je zaplakao i otišao u svoj kućerak.

Monah se također uputio u ćeliju. Međutim, kada je došao do nje, u čudu je vidio anđela kako mu se ispriječio ispred kućnoga praga. Monah je uplašeno pao na koljena, a anđeo mu je rekao:

“Taj jednostavni čovjek nije ni obrazovan, ni vičan knjigama niti mudar da o Bogu misli drukčije nego kako je činio. A ti si mu u svoj svojoj mudrosti i načitanosti oteo tu mogućnost. Reći ćeš da si ispravno postupio? Međutim, jedno ti ne znaš, o, mudri čovječe: Bog, koji je vidio iskreno srce toga seljaka, svake je noći slao lisicu kod palme da ga utješi i prihvati njegovu žrtvu.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tihona Ševkunova “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

DAROVI ZA CRKVU

1. BISERKA ROŽIĆ Glavna cesta 33, Goranec 300 Kn
2. INDUSTRIA VOCABULI Vugrovečka 64, G. Vugrovec 250 Kn

Svim darovateljima iskreno hvala!

Ovih dana naputila nas je:

MARA PAJURIN r. Blažinović iz Goranca u 88. godini

Dobri Bože uvedi je u svoje vječne stanove!

PRIČA O SNALAŽLJIVOM MAGARCU…

Svaka naša nevolja jedna je stepenica…

Jednog dana u seljakov bunar upadne magarac. Dok je životinja satima sažaljivo njakala, seljak je pokušavao smisliti način kako da spasi magarca. Napokon je odlučio da životinju, budući da je već stara, a bunar ionako suh, nije vrijedno spašavati.

I zato pozove susjede da mu pomognu. Svi zgrabiše lopate i počeše bacati zemlju u bunar. Nakon nekog vremena seljak pogleda u bunar. Bio je silno iznenađen prizorom.

Naime, magarac bi svaku lopatu zemlje otresao sa svojih leđa, te je iskoristio kao stepenicu na koju bi se popeo. Tako je ubrzo bio vrlo blizu vrha. Naposljetku je jednostavno zakoračio preko ruba bunara i sretno iskočio!

U životu ćeš morati pretrpjeti brojne probleme. Tajna tvog uspjeha sastoji se u tome da svaki problem zbaciš sa svojih leđa i iskoristiš ga kao stepenicu da se popneš korak više.

Nepoznati autor

Povuci svoje srce iz svijeta prije nego Bog uzme tvoje tijelo iz njega.

Bl. Ivan Avilski (1500. – 1569.)

Ljubav je oblik, pokretač, majka i korijen svih kreposti.

Sv. Toma Akvinski (1225. – 1274.)

RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 27. VIII. – 2. IX. 2018.

OBAVIJESTI:

Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za nerođene.

Od sljedeće nedjelje svete mise su u 9.15 i u 11.15 sati.

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, župni listić…

Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 400

godište XIV, broj 31(707) − 19. kolovoza 2018. godine

ŽUPNI-LISTIĆ-707.PDF

XX. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Iv 6,51-58)

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.” Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?” Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”

Komentar

Isus nam svoju ljubav daruje onako kako je možemo primiti. Postao je čovjekom da bi mogao biti blizu na dohvatljiv način. Euharistija je sakrament što ga je Isusova ljubav darovala svijetu cijenom predanoga tijela i prolivene krvi. “Vi u meni, ja u vama!” (usp. Iv 6,56)
Naši su gradovi i naša mjesta za mnoge koji umiru od žeđi za čovjekom, za bratom, za blizinom, kao pustinje bez oaze. Naši osmjesi ne znače uvijek radost, naše pružanje ruke nije uvijek pružanje mira. Iznutra smo podijeljeni, trpimo od nepovjerenja i straha, a sigurnost i ljubav ne znamo ni sami drugima darovati. Ohrabrujuće su stoga Isusove riječi: “U meni ostaje i ja u njemu.” (usp. Iv 6,56)

PET STVARI ZBOG KOJIH UMIRUĆI NAJVIŠE ŽALE

Na smrtnoj postelji – suočeni s krajem – ljudi mogu objektivnije sagledati svoj život. Mnogi tada žale zbog načina na koji su živjeli…

Medicinska sestra iz Australije, koja je u palijativnoj skrbi radila mnogo godina, opisala je iskustvo svoga rada u knjizi “Pet stvari zbog kojih umiruću najviše žale”… Bronnie Ware kaže kako je pacijentima za koje je brinula preostalo tri do 12 tjedana života: “To je vrijeme obilježeno brojnim nevjerojatnim trenucima. Evo zbog čega se umirući najčešće kaju.

1. “Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti vjeran sebi, a ne prema očekivanjima drugih.”

Bronnie kaže da ljudi ovo najčešće navode. Kad shvate da je njihov život pri kraju i pogledaju unazad, shvate koliko je njihovih snova ostalo neostvareno: “Oni umiru sa spoznajom da su razlog tome njihove odluke – one koje su donijeli, i one koje su propustili donijeti.”

2. “Volio bih da sam manje radio.”

“Ovo je izjavio gotovo svaki muški pacijent. Propustili su odrastanje svoje djece i zajedničke trenutke sa suprugama. Žene su također navodile ovaj razlog…”

3. “Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje.”

“Mnogi su zatomili svoje osjećaje kako bi bili u miru s bližnjima. Zbog toga su živjeli osrednjim životom i nikada nisu postali ono što su mogli. Mnogi su se razboljeli jer su bili ogorčeni i nesretni.”

4. “Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima.”

“Mnogi ne shvaćaju vrijednost svojih prijateljstava dok ne dođu do kraja života… Bili su previše zauzeti svojim životnim obvezama pa su prijatelje jednostavno zanemarili – nisu im poklanjali vrijeme i nisu se oko njih trudili. Zato mnogi duboko žale. Svima na kraju života nedostaju prijatelji.”

5. “Volio bih da sam si dopustio biti sretniji.”

“Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Držali su se poznatog; bojali su se promjene, i zato su se pred drugima i pred samima sobom pretvarali da su zadovoljni, dok su duboko u sebi žudjeli da se ponovno mogu nasmijati od srca i biti sretni.”

DAROVI ZA CRKVU

1. Obitelj FIŠTER A. Šenoe 3, Vugrovec 300 Kn

Svim darovateljima iskreno hvala! 

Sakramenat svetog krštenja primio je:

ŠIMUN ĐURAN prvo dijete Petra i Julije r. Matijević iz Dobrodola

Roditeljima želim obilje Božjega blagoslova u odgoju djece!

Ovih dana naputili su nas:

STJEPAN BARBERIĆ iz Paruževine u 66. godini.

SREĆKO FILIPOVIĆ iz Goranca u 85. godini.

DORICA PUĐAK r. Meglaj iz Dobrodola u 90. godini.

Dobri Bože uvedi ih u svoje vječne stavove!

BRAK

Kada se vodila velika bitka o braku, bilo je puno nepromišljeni izjava naših sugrađana.

Koliko puta smo mogli tada čuti riječi: “Ja sam gospodar svoga tijela i mogu s njime činiti što hoću!” Drugi je pak rekao slijedeće: “Tijelo si nisi sam dao i nemaš pravo činiti s njime što hoćeš. Tijelo ti je darovano na upravljanje i dužan si pitati se kako se najbolje upravlja njim.”

Bog je stvorio čovjeka za život pun smisla i zato mu je dao stvaralačku moć koju ne posjeduju životinje ni ikoji drugi stvor. Čovjek se treba pronaći kako bi se kao stvaralac ostvario i bio sretan. Zato svaki čovjek ima neke sposobnosti, prirodne darove ili talente. Oni mu omogućuju otkriti Božji plan i mjesto u tom planu. Dakle.
Sve na ovome svijetu ima nekakvu svrhu, sve je nečemu ili nekome posvećeno. Da li smo svjesni te svoje situacije da mi ljudi nismo bez razloga poslani na ovaj svijet nego da svaki od nas ima svoju zadaću koju bi trebao izvršiti. Da li smo spremni na takvo nešto. Bog otvara vrata svoga stana svakom čovjeku, na meni je da ponuđeno mjesto prihvatim.

RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 20. VIII. – 26. VIII. 2018.

OBAVIJESTI:

Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za nerođene.

Kroz SRPANJ i KOLOVOZ svete mise nedjeljom u 9.15 sati.

Želim vam blagoslovljene ljetne odmore, s puno Božje blizine i ljubavi. Ne zaboravite na Onoga koji vas ljubi sve do smrti!

U utorak 3. Srpnja u 19.00 sati pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije dr. IVAN ŠAŠKO otvorio je izložbu „Misno ruho Župe sv. Franjo Ksaverski u Vugrovcu“, Domitrovićeva kula – Katedrala. Izložba će biti otvorena do devetog mjeseca, kad god ste kod Katedrale navratite.

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, župni listić…

Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 370

godište XIV, broj 30(706) − 12. kolovoza 2018. godine

ŽUPNI-LISTIĆ-706.PDF

XIX. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Iv 6,41-51)

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?’” Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”

Komentar

Nekada su očevi vapili za hranom u pustinji. Bili su gladni tjelesne hrane. Bog im je dao takvu hranu, manu u pustinji.
Svako živo biće uzdržava se i raste hraneći se. Isto vrijedi i za nadnaravni kršćanski život. Isus ostvaruje slike Starog zavjeta i proglašuje da je on živi kruh koji je s neba sišao. Vjera, milosni dar, uvjet je da prihvatimo Isusa kao kruh, izvor vječnog života u nama.

KAKO BITI SRETAN ILI NESRETAN

Bio jednom neki tužan kralj koji je imao slugu sa uvijek veselim osmjehom na licu. I jednom ga upita kralj: – “Odaj mi tajnu svoje sreće”. Ovaj odvrati: – “Nema tajne, gospodine! Jednostavno nemam razloga za žalost. Sretan sam što vam služim, što živim u svojoj kući, u obitelji se slažemo, imam što jesti, a od vremena do vremena nešto više zaradim.” Nezadovoljan odgovorom, kralj zovne svoga najmudrijega savjetnika, i kaže mu: – “Želim saznati tajnu njegove sreće”. Savjetnik objasni: – “Tajnu njegove sreće ne možeš otkriti, ali je možeš uništiti ako želiš.” – “Kako?” – znatiželjno upita vladar. – “Učlani ga u Klub 99!” – odvrati mudrac. Kralj posluša savjetnikove upute, načini vreću u koju stavi 99 zlatnika te ih dade sluzi i reče mu: – “Ovo je tvoje blago. Uživaj u njemu i nikome ne govori kako si ga stekao”. Sluga nikada do tada nije ni vidio toliko blago. Čim je stigao kući, zaklonjen od pogleda sa dvora, počeo je prebrojavati zlatnike: deset, sedamnaest, trideset, osamdeset četiri, devedeset tri, devedeset sedam, devedeset i devet! Odmah pomisli: – pokraden sam, prokleti lopovi! Drugo brojanje – isti rezultat! Pretražio je stol i ispod stola, pregledao džepove, zavlačio se pod krevet. Ali stotoga zlatnika jednostavno nema! Devedeset i devet. Nije to malo ali nedostaje jedan. U nekoliko dana izgled mu se posve izmijenio. Čelo se namrštilo, lice u grču, osmjeha je nestalo. Počeo je računati koliko mu treba da zaradi stoti zlatnik. Pomislio je da bi i ženu i djecu trebao natjerati da rade. Ali opet da bi uspio, ni deset godina ne bi bilo dovoljno. Rađala se i misao: ako su mi ukrali taj jedan zlatnik, onda znaju i za ostale, doći će i ovo ukrasti. Počeo se bojati i svoje žene i djece, i svoje rodbine, jer je u svakome prepoznavao mogućeg lopova koji ga hoće opljačkati. Promjena u raspoloženju i ponašanju nekoć sretnog sluge bila je vrlo uočljiva. Promatrajući što se događa, mudri učenjak reče kralju: – “Vidite veličanstvo, bio je sretan dok je vidio što ima. Nesreća je došla kad je počeo računati ono što nema, kad se učlanio u Klub 99. I nesreća više nikad neće otići, jer uvijek će mu do groba nedostajati još samo nešto.”

Ako kruh zemaljski, bez obzira što to bilo, postane važniji od onoga nebeskoga, naći ćemo se u vrtlogu da želimo sve više i da nikad nismo zadovoljni. A to je put u nesreću.

DAROVI ZA CRKVU

1. Obitelj PETRIĆ Vinogradska 6B, Kučanec 200 Kn

Svim darovateljima iskreno hvala!

Sakramenat svetog krštenja primio je:

JURAJ BOC drugo dijete Marija i Kristine r. Podbrežnjak iz Šimunčevca

Roditeljima želim obilje Božjega blagoslova u odgoju djece!

Ovih dana naputio nas je: 

IVAN PRUSEC iz Đurđekovca u 87. godini.

Dobri Bože uvedi ga u svoje vječne stanove!

DEZINFEKCIJA

Kad se dogodi ozljeda onda nije dovoljno staviti flaster na ranu i zamotati je zavojem. Prije svega važno je ranu dobro očistiti pa tek onda lijekovima tretirati i zaštititi od mogućih loših utjecaja izvana. Isto vrijedi i za one duhovne rane zvane grijeh. Kad počinimo grijeh on za sobom povlači onečišćenje duše, te je potrebno temeljito zaraženo mjesto očistiti od svih natruha zla.

Tek nakon toga se može stručno previti zavojem milosrđa Božjega pa će rana brzo zarasti. A pozivati se na milosrđe na način kao da polažemo pravo na nečistu ranu samo bismo sebi izazvali dodatnu infekciju.

Poštujmo stoga liječničku vještinu i dopustimo Nebeskom Liječniku da očisti svaku nečistoću s našega bića kako bi nas potom lakše i brže doveo do potpunog ozdravljenja.

Bog je tako velik da ga se isplati tražiti cijeli život.

Sv. Terezija Avilska

RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 13. VIII. – 19. VIII. 2018.

OBAVIJESTI:

Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za nerođene.

Kroz SRPANJ i KOLOVOZ svete mise nedjeljom u 9.15 sati.

Na Veliku Gospu hodočastimo u Mariju Bistricu. Skupimo se u 7.45 kod prve postaje Križnog puta. Pješaci krenite ranije.

Želim vam blagoslovljene ljetne odmore, s puno Božje blizine i ljubavi. Ne zaboravite na Onoga koji vas ljubi sve do smrti!

U utorak 3. srpnja u 19.00 sati pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije dr. IVAN ŠAŠKO otvorio je izložbu „Misno ruho župe sv. Franjo Ksaverski u Vugrovcu“, Domitrovićeva kula – Katedrala. Izložba će biti otvorena do devetog mjeseca, kad god ste kod Katedrale navratite.

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, župni listić…

Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 350

godište XIV, broj 29(705) − 5. kolovoza 2018. godine

ŽUPNI-LISTIĆ-705.PDF

XVIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Iv 6,24-35)

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega Otac – Bog – opečati.” Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?” Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.” Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.” Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.”

Komentar

Nakon umnažanja kruha, Isus u kafarnaumskoj sinagogi usmjeruje svoje slušatelje prema vječnom životu. Svaki čovjek osjeća glad i žeđ za Bogom koju može utažiti jedino kruh vječnoga života. Isus ne želi nahraniti čovjeka samo u njegovoj trenutačnoj potrebi, u gladi tijela. Čovjek je više od tijela, od materijalnih potreba. Stvoren na Božju sliku, pozvan je da ostvaruje božanske zahvate.

Što se zapravo zbilo 27. srpnja 1941.?

O ovome godinama, sve do nedavno nije govoreno,

niti se smjelo govoriti.

U vrijeme komunizma postojale su dvije povijesti. Jedna je bila ona javna, službena, kojoj se nije smjelo proturječiti – i ona privatna, obiteljska, koja se prepričavala samo u povjerljivom krugu.

Čim je završio Drugi svjetski rat komunističke su vlasti prionule krivotvorenju povijesti. Njihova uloga u toj lažnoj povijesti uvijek je bila pobjednička i pravedna za razliku od drugih, koji im nisu pripadali, a koji su obilježeni kao ubojice i manipulatori. Jedna od takvih, lažnih istina, odigrala se 27. srpnja 1941. u mjestu Srb nedaleko od Gračaca

Desetljećima slavljen kao početak antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, tim su datumom u stvarnosti počela protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u tom prostoru imalo pridjev hrvatski.

Povijesna istina puno puta je zatomljena laži. Jedna od njih je i Srb 27. srpnja 1941. godine. Dan je ovo kada je počeo genocid nad Hrvatima iz okolnih ličkih sela, a godinama se slavio i danas se još uvijek obilježava kao Dan ustanka.

27. srpnja 1941. godine počela su protjerivanja, ubijanja, paljenja i uništavanja svega što je u okolici ličkog mjesta Srb, nedaleko od Gračaca imalo pridjev hrvatski. Prvi su na najokrutniji način stradali članovi obitelji Ivezić iz sela Brotnja čijih je 37 članova, najviše žena, djece i staraca, živo bačeno u jamu.

I u obližnjim hrvatskim mjestima protjerani su i ubijani nedužni, a njihovi domovi spaljeni do temelja. Jedini krimen je bio to što su bili Hrvati i katolici.

Tako je bilo i u do rata bogatom i lijepom mjestu Boričevac koji je u suludom četničko-komunističkom pohodu početkom kolovoza 1941. izgorio u samo sat vremena. Njegovi stanovnici morali su u progonstvo po cijeloj Hrvatskoj, ali i svijetu. Nikad se poslije toga nisu vratili svojim kućama.

O ovome godinama, sve do nedavno nije govoreno, niti se smjelo govoriti. Ipak, potomci žrtava spomenutih zločina doživjele su 2014. barem neku pravdu kada su otkrivene jame u koje su bačena tijela njihovih predaka i iskopane njihove kosti. Nadalje, 2017. godine, 76. godina nakon njihova pogubljena, članovi obitelji Ivezić pokopani su u Boričevcu gdje im je podignuto i spomen-obilježje.

Na kraju možemo samo ponoviti kako se obilježavanjem ustanka u Srbu uporno prikriva istina o strahotama koje su se za vrijeme Drugog svjetskog rata događale Hrvatima Banije, Korduna i Like.

DAROVI ZA CRKVU

1. Obitelj GOLUB Grahovečka 4, M. Polje 200 Kn
2. Obitelj BAHMET Paruževinska 38, Paruževina 200 Kn
3. Obitelj ČUKELJ Vurnovečka 35, Vurnovec 100 Kn
4. KATICA JAKŠIĆ Odv. 2, Dobrodol 200 Kn
5. ZORAN GAVRIĆ Svetomatejska 8A, Dobrodol 200 Kn
6. MIRA PUKŠEC Zlatarska 4, M. Polje 200 Kn
7. Obitelj POLJAK Poljaki 2, Prekvršje 100 Kn

Svim darovateljima iskreno hvala!

Sakramenat svetog krštenja primio je:

FILIP KOVAČIĆ treće dijete Marka i Martine r. Dorčić iz Đurđekovca

Roditeljima želim obilje Božjega blagoslova u odgoju djece!

Prihvati onoga tko te voli, pomozi onome tko te treba!

Oprosti onome tko te povrijedio i zaboravi onoga tko te napustio!

Lako je prihvatiti ove prve dvije rečenice, ali kako kao ljudi prihvatiti ove dvije druge? Kako oprostiti onome tko te povrijedio, kome si vjerovao, tko te napravio budalom i onda napustio? Eh, to je teško prihvatiti i teško se pomiriti sa tim. Teško je iza toga više ikome vjerovati i steći pouzdanje u samog sebe, jer najčešće se povrijede i napuste one osobe koje su davale sebe srcem i dušom. Kako dalje? Stisnite zube i recite sami sebi kako vam je savjest čista jer vi niste nikome zlo nanijeli. Ovakve stvari će te učiniti jačim jer ih je sigurno Bog dao iz nekog Njemu poznatog razloga. Volio si i budi ponosan na to, ali uči iz greške i nemoj dopustiti da se greška ponovi. Oprosti, zaboravi i uz Božju pomoć kreni dalje, ali ne vjeruj previše ljudima jer ako su izdali Boga kako neće čovjeka.

Isus ne želi ni sa kim “dijeliti”. On hoće sve.

 Sv. Josemaria Escriva

RASPORED SV. MISA U VUGROVCU 6. VIII. – 12. VIII. 2018.

OBAVIJESTI:

Kroz SRPANJ i KOLOVOZ svete mise nedjeljom su samo u 9.15 sati.

U utorak 3. srpnja u 19.00 sati pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije dr. IVAN ŠAŠKO otvorio je izložbu „misno ruho župe sv. Franjo Ksaverski u Vugrovcu“, Domitrovićeva kula – Katedrala.

Izložba će biti otvorena do devetog mjeseca pa kad god ste kod Katedrale – navratite!

Utorkom iza svete mise TREĆE SRCE moli za nerođene.

Imate najnoviji broj: GLAS KONCILA, župni listić…

Pripremio i uredio: vlč. Filip Lucić, upravitelj Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec
Broj umnoženih primjeraka: 350