godište XIII, broj 31(655) − 6. kolovoza 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-655.PDF

XVIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 17,1-9)

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO 

U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Komentar

Isusovo Preobraženje se zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje Vazmom. Taj čovjek, Isus Krist, nije samo čovjek i smrt nad njime ne vlada. Danas slavimo i mi svoje preobraženje. Ono je započelo našim krštenjem i neprestano se ozbiljuje i usavršuje sve „dok se pomoli Danica u našim srcima. (sv. Petar)

godište XIII, broj 30(654) − 23. srpnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-654.PDF

XVI. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 13,24-30)

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on im reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njime i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’”

Komentar

Ova je prva prispodoba u evanđeoskom nizu o neprijatelju – koji, dok drugi spavaju, posred žita posije kukolj – bliska svakodnevnom životu. Čovjek često doživi neprijateljstvo, čak i od onih koji mu izgledaju bliski. Kukolj, o kojemu je riječ, nije lako prepoznatljiv. Točno ga se može razlučiti tek u vrijeme žetve. Zato Isus poziva da se na taj trenutak čeka, da se ne ugrozi ono dobro sjeme koje donosi zdrav urod. Mi bismo brzo prelomili trsku koja je napuknuta i ugasili stijenj što tek tinja.

godište XIII, broj 29(653) − 16. srpnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-653.PDF

XV. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 13,1-9)

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: “Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!”

Komentar

Moje je srce tlo na koje padaju Tvoje riječi. A moje je srce nekad zemlja, nekad kamen, nekad plodno tlo, a nekad trnjem obrasla njiva. Koliko Tvojih riječi, Gospodine, padne uz put… Ima riječi koje ni ne zamijetim. Ima i onih koje ne želim čuti. Moje je srce često nepropusno za Tvoju riječ, Gospodine. K tome, nemam vremena pozabaviti se Tvojim riječima, jer mislim da imam toliko drugih stvari koje mi se čine važnijima. Gospodine Isuse Kriste! Učini da moje srce bude plodna zemlja. Želim da sve što u nj posiješ donese stostruki plod. Da nadoknadim obilnim plodovima ono što sam proigrao. Proslavi se u meni; neka iz moga srce nikne plod Tvoje ljubavi.

godište XIII, broj 28(652) − 9. srpnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-652.PDF

XIV. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 11,25-30)

U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako.”

Komentar

U današnjem se evanđelju susrećemo s Isusom koji zadivljeno kliče jer je upravo malenima povjerena tajna da Bog nije Bog daleki nego Bog neizrecive blizine.
U Isusu Bog pristupa čovjeku, da ga potraži i pozove u svoju slobodu.
Taj Božji plan koji “silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne” i “gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne” (Lk 1,52) potiče Isusa, koji je na zemlji kao “sin drvodjelje” pripadao malenima, da zahvalno kliče… i možemo mu se i mi pridružiti u ovoj zahvali: stojimo pred Bogom u stavu siromaha koji zna da ga Bog hoće obdariti, jer samo Bog može ispuniti srce. Bog je onaj koji ljubi, nosi teret opterećenih i naš životni mučni put vodi prema dobrom kraju, punom smisla.

godište XIII, broj 27(651) − 2. srpnja 2017. godine

►►►ŽUPNI-LISTIĆ-651.PDF

XIII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU (Mt 10,37-42)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”

Komentar

Učenici su toliko puta iskusili da su, radi čuvanja vjernosti Kristu, morali prihvatiti prekid najdubljih obiteljskih i prijateljskih veza. Isus traži da njegov učenik bude spreman živjeti bez oslonaca, bez potpore i zaštite. To je temeljna odlika proroka: biti spreman žrtvovati sve. No, to je način oslobođenosti i nenavezanosti do mjere koja u pitanje stavlja svaku zemaljsku vrijednost koja bi se suprotstavila istinitosti vječnoga.

Danas u evanđelju čujemo: s jedne strane nešto neobično – proročko i pomalo nedohvatljivo, a s druge strane nešto sasvim obično, svima nadohvat ruke – čaša vode. Nedostaje nam i jedno i drugo. Pružena čaša vode koja nije nošena proročkom snagom gubi svoju vrijednost. No, isto tako, i proroci koji nisu sposobni svoju riječ s neba pretočiti u ljudski govor i ispuniti čašu za najžednije, ostaju glas izgubljen u suhoći pustinje.